Mi pišemo poeziju razdragani I stavljamo zareze i tri tačke Poneke crte između međ-reči I stavljamo tačke. Mi pišemo poeziju razdragani Davno smo pisma zaboravili Da pišemo Samo odgovore na već poslata. Nismo. Mi pišemo poeziju razdragani Jer nam se učinilo da će ona pomoći Pomaći nas od krvlju ispitanih […]
Tag: marko jovanović
Oči naše
Po dva u glavi, ponaosob Na parove razbroj se Prvo drugo levo desno Čitaju sa leva na desno Sa desna na levo Odozgo na dolje Iz dolje na gore Neke oči čitaju šahovsku partiju Neke oči čitaju retku pticu dje leti Neke čitaju semafore Neke čitaju psa gde vrti repom […]
I svanuće opet
I svanuće opet i opet i opet i opet i opet i opet i opet Dok ne svane. Marko Jovanović
Ljudi pevaju o strofama ja pevam inače
Posložili su se da ih je i previše Za samo jedan vod da se donese municija te dovedu ljudi oštrog oka. Poređati ih uza zid Za povezom nema potrebe već i ovako ne vide Naterati ih da izrecituju jednu pesmu Makar strofu Bilo koju pesmu Makar strofu. Marko Jovanović
Odavno nisam napisao pesmu
A i šta bih, i što bihIsto ko i što je biloDa se ponavljam nisamDa izmišljam novoJesamSvestan da me neko pratiOd ljudi do psaK nozi. Četiri uda i petiSrednji prst koji ližemDok listam.I stavljam.Njojzi. Često potrebuju hemijsku olovkuI onda dudlaju. Po bezbrojni put čitamLiriku izmedju dva rataOna je napisanaizmeđuA mi […]
Pravda peva o pticama ptice pevaju o pravdi
Pevaju samoj pravdi, koja je izbegla negde Možda u smrt, Možda u strah Možda u straa. možda u retku šumu možda u ponoć postanka možda u go kurac od danas do nastanka u prvu rečc se pretvorila. Možda u majke dojilje. Možda je izbegla, pa se vuče Po planini, sve […]
Pogana vremena
Koraci svih što ljube prirodute se penju po planinamaLutaju šumama,hodaju kozjim stazamaPreplivavaju rekePopreko i uzdužOd postanka do rastanka.U pogana vremena. I odjednom svi znaju,Visine vrhova,Dužine stazaSvaki nazovi-vodopadGde koja biljka rasteI gde se koja ptica ugnezdila.U poganim vremenima. U nekoj šumi sigurno stojiNekakav natpis na kamenuMahovinom i lišajevima okvirenIz poganijih vremenaKoji […]
Ljudi koji su ubili moga oca
Pretvaraju se pesnicima Pretvaraju se novinarima Pretvaraju se urednicima Pretvaraju se kompozitorima Pretvaraju se talentovanima Pretvaraju se nagrađenima Pretvaraju se načitanima Pretvaraju se zajebanima Pretvaraju se idejnima Pretvaraju se mislećima Pretvaraju se rediteljima Pretvaraju se roditeljima Pretvaraju se ljudima Pretvaraju se roditeljima. Marko Jovanović O autoru Marko Jovanović, rođen je […]
Prazni prostori
Bez ljudi, bez čoveka Bez uzdaha, bez eha. Bez žena stoga bez nade Bez svojsta iliti hajke. Prazni prostori su se obogatili Imaju prazninu Štaviše, više njh, Eno ih gde postoje I ništa više. Marko Jovanović
Predlozi
Na otoke smo naseljavali životinje Na velikim dubinama stoje buradi Na vrhovima stoje zastave Na mesecu nekakvi otisci Iz zemalja beže porodice Iz igre se postaje čovekom Iz kafane izlazimo pijani Iz bankomata izlazi papir. U filmovima glume orgazme U kesama su hleb i vino U kolevkama se ljuljaju deca […]