Tag: marko jovanović

Art

Moj pas i ja gledamo vatromet

Obično, eho postoji gde postoji nešto veliko. U stanu postoji eho, Jer stan je pećina I kao i sve druge pećine Ima stalaktite i stalagmite. Stalaktiti su luster i po koji pauk, Njihov uradak, Tačno četiri takozvane plafonjere I otisci poplave, kada je komšija otišao za vikendom. Stalagmiti su naši […]

Art

Iz Poljske, pod podom

Ispod poda postoji zakopano blago Starih porodica, kuća, zaštićenih pečatom na prstenjima na prstima Nada da im ih otkinem okrepljuje I odmor negde na moru verovatno okrepljuje Zbogom sujeto moja, shvatam da sam običan nastavnik Istorijski trenutnog postojanja. I istorije. Kredit mi visi nad glavom Prst se ne miče sa […]

Art

Nikada ne zaključavam stan

Nikada ne zaključavam stan Nikada ne zaključavam nebo Niti uzletnice Takve ptice je šteta nastanku uzleta Nikada ne zaključavam na uštrb sebe Jer je isti taj uštrb na njih Nikada ne zaključavam stan Svetinjom ga prijatelji zovu I nikada ne zaključavam Futrolu za naočare Buteljku vina Poštu Emisiju u etrima […]

Art

Moj pas i ja dočekujemo jutro

Mi imamo osnovicu svake ljubavi On ima brkove, Ja bradu. On napada veće pse od sebe, Ja napadam veće kučke. On u snu trči Ja u snu ležim. On ima spušteno uho Ja podignutu obrvu. Ja imam spušteno oko On podignuto uho. On nema rep, Ja sam ga imao. Budimo […]

Art

Pospan

  Za vreme svetskih prvenstava Za vreme velikih poplava Za vreme osvojenih teritorija Biću pospan Za vreme proglašenja pobednika Za vreme kraljevskog venčanja Za vreme požara u stanu do mene Biću pospan Za vreme dok moj pas laje Za vreme dok traje pale blue eyes Za vreme dok senka meseca […]

Art

Klavir

Ja sam čovek velike mase Sa dovoljno mišića Previše tankih živaca Zategnutih Krijem ih da se ih ne prekinu Nežan, kada me dodirnu I kada vraćam Sa stopalima prosečne veličine Dve noge, i trećom na koju se Katkad sve naslanja Volim Partizan i Crne i bele žene. Ja sam klavir. […]

Art

Kojim imenom?

  Sva četiri pisca jevanđelja eto zaboraviše Dok čitam evo O čudima Zaboravili su. I zašto koji kurac plačemo kada umremo na ničijoj zemlji Kada umrem, kada dođe vreme Hoću kolo naručenih devojaka, Prostitutki obučenih do grla Da krenu autoputem, od mesta gde sam umro do mesta gde ću leći. […]

Art

Kada sam se opkladio da napišem poemu

  Opkladio sam se da napišem poemu Za dva čitava sata, stotinu dvadeset minuta, tri hiljade i šest stotina sekundi. Da sam pisao reč po sekundi Poema kao čudo. Poema kao ep. Evo, čitam je, nije dobra niti loša. Za dvadeset minuta, hiljadu i dve stotine sekundi. Ako me matematika […]

Art

U utorak februara

  Sećam se dana kada sam se rodio (repeticija) U utorak februara, iskljucili su struju Doručkovao sam jednu šargarepu Ponudio mojim psima (nisu hteli) Pokriven ćebetom čitao sam Krležinu poeziju i Rečnik kiše Posle četiri rakije bio sam srećan Onda napišeš dugačku pesmu Postaješ dosadan  sebi. (sebičan) Sebičnjaci su ostrvski […]

Art

Fantazmagorija

Vetrovi jasno pokazuju pravac a u dvoranama nalazimo mesto. Na pocepanom platnu, ovom upravo pred nama, smenjuju se neme figure.   Kada se ogledamo u očima grotesknih uvaljivača, utiskuju nam ostatke sna i naročitog besa koji projektuje čudesnu nesreću, i poneku srčanu manu.   Naše nebeske zablude, stvaraju sveobuhvatnu sliku beznačajne matematičke […]