Tag: marko jovanović

Art

Moj pas i ja dočekujemo jutro

Mi imamo osnovicu svake ljubavi On ima brkove, Ja bradu. On napada veće pse od sebe, Ja napadam veće kučke. On u snu trči Ja u snu ležim. On ima spušteno uho Ja podignutu obrvu. Ja imam spušteno oko On podignuto uho. On nema rep, Ja sam ga imao. Budimo […]

Art

Pospan

  Za vreme svetskih prvenstava Za vreme velikih poplava Za vreme osvojenih teritorija Biću pospan Za vreme proglašenja pobednika Za vreme kraljevskog venčanja Za vreme požara u stanu do mene Biću pospan Za vreme dok moj pas laje Za vreme dok traje pale blue eyes Za vreme dok senka meseca […]

Art

Klavir

Ja sam čovek velike mase Sa dovoljno mišića Previše tankih živaca Zategnutih Krijem ih da se ih ne prekinu Nežan, kada me dodirnu I kada vraćam Sa stopalima prosečne veličine Dve noge, i trećom na koju se Katkad sve naslanja Volim Partizan i Crne i bele žene. Ja sam klavir. […]

Art

Kojim imenom?

  Sva četiri pisca jevanđelja eto zaboraviše Dok čitam evo O čudima Zaboravili su. I zašto koji kurac plačemo kada umremo na ničijoj zemlji Kada umrem, kada dođe vreme Hoću kolo naručenih devojaka, Prostitutki obučenih do grla Da krenu autoputem, od mesta gde sam umro do mesta gde ću leći. […]

Art

Kada sam se opkladio da napišem poemu

  Opkladio sam se da napišem poemu Za dva čitava sata, stotinu dvadeset minuta, tri hiljade i šest stotina sekundi. Da sam pisao reč po sekundi Poema kao čudo. Poema kao ep. Evo, čitam je, nije dobra niti loša. Za dvadeset minuta, hiljadu i dve stotine sekundi. Ako me matematika […]

Art

U utorak februara

  Sećam se dana kada sam se rodio (repeticija) U utorak februara, iskljucili su struju Doručkovao sam jednu šargarepu Ponudio mojim psima (nisu hteli) Pokriven ćebetom čitao sam Krležinu poeziju i Rečnik kiše Posle četiri rakije bio sam srećan Onda napišeš dugačku pesmu Postaješ dosadan  sebi. (sebičan) Sebičnjaci su ostrvski […]

Art

Fantazmagorija

Vetrovi jasno pokazuju pravac a u dvoranama nalazimo mesto. Na pocepanom platnu, ovom upravo pred nama, smenjuju se neme figure.   Kada se ogledamo u očima grotesknih uvaljivača, utiskuju nam ostatke sna i naročitog besa koji projektuje čudesnu nesreću, i poneku srčanu manu.   Naše nebeske zablude, stvaraju sveobuhvatnu sliku beznačajne matematičke […]

Art

Gozba

  Savest i svest među belim oblacima su samo mala predstava. U ženi nalazimo maglu koja postoji Nezavisno od našeg trijumfa. Na gozbama su spavači I bela ženska tela. Postavljamo sivo na njihova bedra U nadi da postojimo. I nadu da postojimo. Nezavisno od našeg trijumfa.   Marko Jovanović   […]

Art

Kapitana

Dobro vam jutro bando Nepismene budale sa juga Tvrđava je vaš dom. Sačekujte i osluškujte Dobar je vetar ovoga jutra. I sunce se uzdiglo visoko. Epitaf da bude naizust Jer vetar pokazuje pravac i slepi pevač pijan spava. I neka iskipi pena A kajmaku ste se nadali U bolesti svi […]

Art

Kravata

  Te godine najprimetnije je bilo kako ljudi neprimetno umiru. Naizgled, bez razloga, mimo očekivanja, u punoj snazi. Niti su bili ubijani zalutalim mecima iz prošlih ratova, niti su po njih dolazili sa okolnih zvezda. A kuga i njene sestre više nisu pripadale ovom svetu. Crne hronike dnevnih novina, kao […]