Piše: Miljenko Jergović Prije trideset pet godina, stojim ispod pozornice polupraznog, ledenog Doma mladih, u ruci mi unučić s vinjakom, gledam mršavog, našminkanog mladića u radničkom kombinezonu, dok izvodi neku svoju pantomimu, a iza njega orkestar svira. Pjesma se zvala “Duhovi”, trajala je dugo, dvadeset minuta, dvadeset dana, dvadeset […]
Tag: Miljenko Jergović
Vivian Maier, dadilja koja je slikala Ameriku
Piše: Miljenko Jergović Koliko god to bilo po život neugodno, koliko god čovjeka činilo depresivnim, za umjetnika bi bilo najbolje da ostane anoniman, i da se nikada ne suoči s odjekom svojih dijela kod publike. Ustvari, možda bi idealno bilo da publika za njih nikad i ne sazna. Da publike […]
Jergović: Ljudi, ne bojte se, svi ste vi unuci izbjeglica
Malo je moglo biti iznenađenih kada je početkom listopada nagradu Nike – najveću nagradu koja se dodjeljuje poljskim piscima – po drugi put dobila Olga Tokarczuk. Jedno od najvećih imena suvremene europske proze, pripovjedačica oko čijih knjiga u Poljskoj postoji ono iznimno rijetko suglasje kritike i publike te inozemne recepcije, […]
Jergović: Svetlana Aleksijevič, glas Crvenog čovjeka
Četvrtak je, jedan sat i dvanaest minuta. Upravo sam došao iz Van Gogha, gdje sam u izravnom prijenosu, putem stranice Nobelprize org., pratio proglašenje dobitnika Nobelove nagrade za književnost. Poslao sam čestitku mom prijatelju i prevoditelju na bjeloruski Siarhieju Šupi. Još uvijek sam uzbuđen, i pokušavam, što duže mogu, produžiti […]
A da Grci krivcima posijeku glave i pošalju ih sultanu u Bruxelles?
Piše: Miljenko Jergović O čemu govorimo kad govorimo o Grčkoj? O “narodu patoloških lijenčina”, kako Grke naziva njemački jurišni tabloid Bild, o “urbaniziranim čobanima koje treba naučiti pameti” i “Srbima koji ne govore srpski”, kako ih, još maštovitije, nazivaju anonimni komentatori po najuglednijim hrvatskim informativnim portalima, ili su Grci neradnici […]
Može li se književnim sredstvima izreći suština jame?
Piše: Miljenko Jergović Darko Cvijetić: Iskupitelj Pred javnošću ovih zemalja koja se nad otvorenim masovnim grobnicama inspirira za nove osvete i za uzvratne genocide, poezija je beznačajna. Pred divljim svjetinama koje jedne drugima riječju genocida psuju mater, poezija je beznačajna. Ali ako jednoga dana sve ovo doista pođe svom kraju, […]
Jergović: Uzalud Orbanu zid, ljudi s istoka prolaze kroz zidove
Piše: Miljenko Jergović Svakoga dana uz Balkanski se poluotok kreću kolone nevoljnika. Pristižu sa Levanta, Sirijci, Iračani, Afganistanci, Kurdi, redom sve sami muslimani. Kreću se u zatvorenim kamionskim furgonima, u pretrpanim kombijima i pokvarenim cestovnim hladnjačama – svojevrsnim dušegupkama, bez ventilacije i bez svjetla, ili putuju u izvanrednim željezničkim kompozicijama, preko […]
Krleža, Andrić, Kiš… Mrtvi romani
Krleža, Andrić, Kiš… Mrtvi romani Piše: Miljenko Jergović Godine 1920, u plaćenom novinskom oglasu Miroslav Krleža za sljedeće ljeto najavljuje svoj novi, još i prvi, roman pod naslovom ‘Zeleni barjak’. Proći će godina, deset, i šezdeset, on takve knjige neće napisati. Napisat će neke druge, do kojih mu je, možda, […]
Jergović: Boris Dežulović jedan je od onih pisaca koji pišu i po cijenu vlastite kože
Piše: Miljenko Jergović U Njemačkoj 1933. na zao glas došli su književni kritičari. Partiji i Führeru, koji su se tek spremali da osvoje apsolutnu vlast i zabrane sve druge stranke i politička mišljenja, a naročito ona nedomoljubna, lijeva i komunistička, što će se i dogoditi nakon smrti starog Hindenburga, književna […]
Jergović: Europa, poluotok u moru davljenika
Prvi put u svjetskoj se povijesti za Libiju čulo 1912. godine, kada se Italija pridružila Francuskoj, Velikoj Britaniji, Austro Ugarskoj i trima malenim balkanskim državama, u komadanju europskih i mediteranskih posjeda Otomanskog imperija. Prije te godine ovaj je teritorij bio poznat kao Tripolitanijski vilajet (Vilâyet-i Trablus garb) ili Tripolitanijsko kraljevstvo, […]

