Ljeto 1981. provodio sam u poslu. Dizao sam se u četiri ujutro, da bih već u pola pet ispred stare tiskare Oslobođenja preuzimao svoj bunt novina, koje ću razdijeliti pretplatnicima. Moj “rejon” prostirao se od početka Kralja Tomislava ulice, pa do onih nebodera iznad stadiona Koševo. Posao bih obavio do […]
Tag: Miljenko Jergović
Pol Oster: Izum samoće
Piše: Miljenko Jergović U naše kulture, i u ovaj jezik pomoću kojega i mene razumijete, Paul Auster se uvukao kroz Sarajevo 1994, u najtežoj godini opsade grada. Tada je, naime, u izdanju Festivala malih i eksperimentalnih scena objavljen prijevod romana “U zemlji posljednjih stvari” (prevoditeljica Aida Čengić), prema kojemu je […]
Rundek Cargo trio: teška su vremena, mali čovjek kuka
Piše: Miljenko Jergović Prije trideset pet godina, stojim ispod pozornice polupraznog, ledenog Doma mladih, u ruci mi unučić s vinjakom, gledam mršavog, našminkanog mladića u radničkom kombinezonu, dok izvodi neku svoju pantomimu, a iza njega orkestar svira. Pjesma se zvala “Duhovi”, trajala je dugo, dvadeset minuta, dvadeset dana, dvadeset […]
Vivian Maier, dadilja koja je slikala Ameriku
Piše: Miljenko Jergović Koliko god to bilo po život neugodno, koliko god čovjeka činilo depresivnim, za umjetnika bi bilo najbolje da ostane anoniman, i da se nikada ne suoči s odjekom svojih dijela kod publike. Ustvari, možda bi idealno bilo da publika za njih nikad i ne sazna. Da publike […]
Jergović: Ljudi, ne bojte se, svi ste vi unuci izbjeglica
Malo je moglo biti iznenađenih kada je početkom listopada nagradu Nike – najveću nagradu koja se dodjeljuje poljskim piscima – po drugi put dobila Olga Tokarczuk. Jedno od najvećih imena suvremene europske proze, pripovjedačica oko čijih knjiga u Poljskoj postoji ono iznimno rijetko suglasje kritike i publike te inozemne recepcije, […]
Jergović: Svetlana Aleksijevič, glas Crvenog čovjeka
Četvrtak je, jedan sat i dvanaest minuta. Upravo sam došao iz Van Gogha, gdje sam u izravnom prijenosu, putem stranice Nobelprize org., pratio proglašenje dobitnika Nobelove nagrade za književnost. Poslao sam čestitku mom prijatelju i prevoditelju na bjeloruski Siarhieju Šupi. Još uvijek sam uzbuđen, i pokušavam, što duže mogu, produžiti […]
A da Grci krivcima posijeku glave i pošalju ih sultanu u Bruxelles?
Piše: Miljenko Jergović O čemu govorimo kad govorimo o Grčkoj? O “narodu patoloških lijenčina”, kako Grke naziva njemački jurišni tabloid Bild, o “urbaniziranim čobanima koje treba naučiti pameti” i “Srbima koji ne govore srpski”, kako ih, još maštovitije, nazivaju anonimni komentatori po najuglednijim hrvatskim informativnim portalima, ili su Grci neradnici […]
Može li se književnim sredstvima izreći suština jame?
Piše: Miljenko Jergović Darko Cvijetić: Iskupitelj Pred javnošću ovih zemalja koja se nad otvorenim masovnim grobnicama inspirira za nove osvete i za uzvratne genocide, poezija je beznačajna. Pred divljim svjetinama koje jedne drugima riječju genocida psuju mater, poezija je beznačajna. Ali ako jednoga dana sve ovo doista pođe svom kraju, […]
Jergović: Uzalud Orbanu zid, ljudi s istoka prolaze kroz zidove
Piše: Miljenko Jergović Svakoga dana uz Balkanski se poluotok kreću kolone nevoljnika. Pristižu sa Levanta, Sirijci, Iračani, Afganistanci, Kurdi, redom sve sami muslimani. Kreću se u zatvorenim kamionskim furgonima, u pretrpanim kombijima i pokvarenim cestovnim hladnjačama – svojevrsnim dušegupkama, bez ventilacije i bez svjetla, ili putuju u izvanrednim željezničkim kompozicijama, preko […]
Krleža, Andrić, Kiš… Mrtvi romani
Krleža, Andrić, Kiš… Mrtvi romani Piše: Miljenko Jergović Godine 1920, u plaćenom novinskom oglasu Miroslav Krleža za sljedeće ljeto najavljuje svoj novi, još i prvi, roman pod naslovom ‘Zeleni barjak’. Proći će godina, deset, i šezdeset, on takve knjige neće napisati. Napisat će neke druge, do kojih mu je, možda, […]

