Piše: Radovan Popović Draganu Aćimoviću, u martu 1965. godine Crnjanski poručuje da je iz Rima dobio neke od svojih davno ostavljenih (na čuvanje) stvari – slike i filmove iz Nemačke, ali ne i filmove iz Španije, do kojih mu je posebno stalo. Film iz Nemačke je upropašćen od vlage u […]
Tag: Miloš Crnjanski
Jesen Miloša Crnjanskog (2) – Lament je moja labudova pesma [Tema: Crnjanski]
Piše: Radovan Popović Aćimović je bio kod Crnjanskog u Londonu, u januaru 1965. godine. U jednom starinskom, viktorijanskom hotelu dvojica prijatelja pili su čaj i jeli sendviče i po običaju vodili su konverzaciju sličnu onoj od pre nekoliko godina. Aćimovića je interesovala ličnost Dafine, a Crnjanski je o toj davnašnjoj […]
Jesen Miloša Crnjanskog (1) – U tuđini se gubi volja za radom [Tema: Crnjanski]
Piše: Radovan Popović Teret naroda svog U svojoj izbi, u Kvin kortu 83, u Londonu, Crnjanski živi tavoreći, zapravo sanjajući svoj povratak u domovinu, povratak pun neizvesnosti, ali on želi konačni smiraj u Beogradu. O tome dušu nikome ne otvara, ali iz razgovora s ambasadorom Srđom Pricom i njegovom suprugom […]
Da li je stvarno postojao Čarnojević? [Tema: Crnjanski]
Piše: Novica Petković Postoje dobro i loše postavljena pitanja. Da li je stvarno postojao Čarnojević iz Dnevnika o Čarnojeviću Miloša Crnjanskog, to na prvi pogled izgleda kao najgore postavljeno pitanje. Najpre zato što je teško govoriti o stvarnom postojanju ma kojeg književnog lika. A onda i zato što Čarnojević može […]
Dnevnik o Čarnojeviću (11) – Ali ako umrem, pogledaću poslednji put nebo, utehu moju, i smešiću se [Tema: Crnjanski]
Čim prođe poslednji voz, ona mi dođe. A ja vidim poljane i žito zeleno, niklo daleko i čudim se odkuda je ovde. Ona mi kaže, da ostanem i da ćemo opet biti sretni. O pa ja nemam ničeg protiv nje. Ja sam samo umoran. Kleči preda mnom, i ljubi me. […]
Dnevnik o Čarnojeviću (10) – Ja ništa ne želim, osim da brzo prođe sve što dođe [Tema: Crnjanski]
Sedim na jednom grobu. Spavao sam dobro. Kad se probudih videh da sam spavao na grobu. Ona se zvala Neve Benusi. Da, ležala je mirno, pod zemljom. Živela je trinaest godina. To je bila moja najčistija bračna noć. Oko nas stajahu mračni kiparisi, a ja sam se smešio veseo. Iz […]
Dnevnik o Čarnojeviću (9) – Ja sam sam i nikoga nemam [Tema: Crnjanski]
Da, sećam se. U primorju je sad proleće. A ja ležim i čitam novine i gledam džakuljice pune snega na grudima. Čitam novine i sećam se. Vojnik sam, niko i ništa nisam i sve što se desilo ne razumem. Po Petrogradu lopi krv, Maksim Gorki zove sve jadnike kući a […]
Dnevnik o Čarnojeviću (8) – Kadkad, razume se, čini mi se da sam lud: ali još češće da su drugi ludi [Tema: Crnjanski]
I video sam sestru kako drži svetiljku i kako me podiže. Drhtao sam i cvokotao od vrućice Osetio sam da sam sanjao o šumama galicijskim i činilo mi se da mi u ušima još zuji groktanje mitraljeza. Probudio sam se i pogledao oko sebe dragi moj. Beše ponoć. Na stolu […]
Dnevnik o Čarnojeviću (7) – Činilo se da sve na svetu zavisi od osmeha njegovog [Tema: Crnjanski]
Hoću da Vam pričam. O jednom čoveku, kojeg ne mogu da zaboravim, i koji mi beše više nego brat. Jedan jedini čovek. Jedan mladić u svetu. Beše prva aprilska noć, ja je nikad zaboraviti neću: sećam se, sećam se, to je nesreća i sudbina moja. Svaki čas setiti se […]
Dnevnik o Čarnojeviću – Mjehur na Fenomenima
Jugoslovensko Dramsko Pozorište na repertoaru ima “Dnevnik o Čarnojeviću” u režiji Miloša Lolića. Samo za Mrežu Nikola Đuričko govori delove teksta. Hoćemo da se izgubimo u slapovima reči, slika i tišine?

