Jasan Pogled
U prvoj pjesničkoj knjizi Antonina Artauda, Pupak limba, (L’Ombilic des limbes) iz 1925. godine stoje ove dramatski sročene riječi. ʺTu gdje drugi snuju djela idem samo za tim da pokazujem svoj duh. Živjeti znači izgarati od pitanja. Djelo ne poimam kao odcijepljeno od života. Ne volim odcijepljeno stvaranje. Ni duh ne poimam kao […]
Kad je kralj Pir prešao u Italiju i ispitao raspored vojskâ što su ih Rimljani poslali protiv njega, rekao je: “Ne znam kakvi su barbari ovi ovdje (jer su Grci sve strane narode nazivali barbarima), ali bojni poredak što ga vidim nije ni po čemu barbarski”2. Isto su to rekli […]
Čuo sam nekoć kako su jednom princu i veoma velikom vojskovođi rekli da vojnik ne može biti osuđen na smrt zbog kukavištva. Pričali su mu dok je sjedio za trpezom o presudi izrečenoj gospodaru Vervinsa1, koji je bio osuđen na smrt zato što je predao grad Boulogne. Zato je uistinu […]
Nema čovjeka kojem bi tako slabo priličilo da govori o pamćenju. Jer mu ja u sebi gotovo ne vidim ni traga i mislim da na svijetu nema pamćenja koje bi bilo tako varljivo i nedovoljno. Sve ostale moje sposobnosti uglavnom su kao u drugih ljudi i onakve kakve redovito srećemo. […]
Kao što vidimo da na zemlji dugo ostavljenoj na ugaru, a koja je inače i rodna i plodna, raste na stotine tisuća divljih i beskorisnih trava i da je, ako je hoćemo iskoristiti, valja težiti i zasijati dobrim sjemenjem kako bi nam bila od koristi; i kao što vidimo da […]
Lucije Marcije, legat Rimljana, hoteći u ratu protiv Perzeja, kralja macedonskoga, dobiti na vremenu koje mu je još nedostajalo da pripremi svoju vojsku, ubacio je nekoliko varljivih prijedloga o sporazumu, na koje je još bunovan kralj pristao na primirje od nekoliko dana.1 Na taj je način ovaj dao svom neprijatelju […]
Jedan naš plemenitaš, teški bolesnik od kostobolje, kad su mu liječnici naredili da nikako ne smije jesti slanu hranu, običavao je u šali odgovoriti da kad je u bolovima i mukama želi imati nekoga na koga će se iskaliti, pa čim počne grditi i proklinjati sad kobasice, sad goveđi jezik […]
Ja sam od onih koji su najviše oslobođeni te nevolje; niti je volim niti je cijenim, uprkos tome što se svijet dao na to da je časti s posebnom naklonošću. Njome rese mudrost, krepost, savjest, a to je odista glup i nakazan ures. Talijani su s više pameti njezinim imenom […]
Najbolji način kako da smekšamo srce onih koje smo povrijedili, kad su spremni na osvetu i drže nas u svojim rukama, jest da ih svojom podložnošću ganemo da nam se smiluju. No ipak, junački prkos i postojanost, a to su potpuno suprotna sredstva, mnogo su puta poslužili istom cilju. Eduard, […]
Piše: Nenad Ivić Michel de Montaigne Et mes tristes regards, ignorants de mes charmes, A d’autres que moi-meme adresseraient leurs larmes… Paul Valéry, Fragments du Narcisse Nekome, vama ili meni, jedna slika pada na pamet. U sobi, pod gredama ispisanim slovima, jedan stariji čovjek, lica koje odaje veliko […]