Jasan Pogled
Ne zaboravljam Ni kako odlazim od tebe Ni kako ti se ponovo vraćam Ni kako mi opraštaš Ne zaboravljam tajnu poruku u tvojim ćutanjima Ni tvoja drhtanja Ni beskonačne noći koje gore u plamenu Ni naše pijane dane Ne zaboravljam Ni kako nemamo ništa Ni najnevjerovatniju radost […]
Bježi, Konstanca! Zemlja je nesretno, hladno mjesto Gdje vlada beznačajna, Samoubilačka buka Bježi, moja vrela materice! Podrugljivci će te povući u požar I klavirski koncert pisan samo za tebe I vrt koji nosi tvoje ime Konstanca, moja krhka Djevojčice Romanse umiru, ostaju užasi Ne, […]
Koliko nas još Šeta po kući sa olovkom i papirom u ruci, Ogrije jagodice prstiju, Kroz prozor traži neki znak nespavanja vani I kad otpije uvrh punu čašu nemira Zaspi čuvši ptice U četiri sata ujutru Blijedo žut, izgreban od trljanja lica zamišljenošću, Pun, živ, vjetar, Zabrinut kao da mora […]
telefon ne zvoni. sati vise mlitavi i prazni. svi osim mene žive. tome kao da nema kraja. jedne noći postalo je jako loše. trebao mi je samo glas. okrenuo sam tačno vreme i slušao njen glas dok govori: jedanaest časova, deset minuta, deset sekundi. jedanaest časova, deset minuta dvadeset sekundi. […]
Bolovi u rebrima i zamagljene oči, Jedva otvorene. Prašina u njima, Izlazi iz tijela. Predajem se, posustajem, Udaram kamenjem u dušu. Ona ječi, zveči bolovima, Pljujem ih na ploče. Zatvaram ih u kutije, Palim plinom. Smrde bolne ruke, Ne čujem svoj stvarni glas. Pramenovi kose su ostali, Preostali. Smetaju […]
Progutaj Prvu šargarepu koju je gnječila viljuška puna ljubavi, veliki gorki antibiotik što se lepi za nepce i tera te na povraćanje. Progutaj svađu roditelja kojima nije važno što si i ti tu, skvrčen na zadnjem sedištu auta. Gutaj uvenule reči nastavnice srpskog čiji spomenari uopšte nisu požuteli, pedagogiju profesora […]
Veslima smo zaorali nebo opijeni oblacima bivši ljudi galebovi Samrtnici mikroskopom snove traže drobe kosmos Topovima počasna je paljba Aleksandar Vuković
I Mičući glavom ispod površine U okovratniku zemlje Oko koje ne raste Papaver somniferum Cvijeće bogova Tu je nikao orah Svoj otrovni plod Jabuke Rigor mortis Prvog zemljanina Riječ na zemlji Kao sjeme Srce stabaoce Sad tu među rebrima Rasut Otisak prstiju Viče glasnije od galaksije Kažem Da U bradu […]
Kuda pobeći u ovaj dan? U gusti sneg? U pusti vrt? Pasti u meki bolesni san Kao na smet, pod led, u smrt? Kuda pobeći sa ovog dna? Visoko negde? Još dublje? gde? Eno već teške ruke sna Pribijaju te kocem za tle. Kuda pobeći u ovaj čas Kristalno prazan, […]
Ne pitam više da li će zima doneti samo belo; ni da li će sećanje uspeti da se seti. Da li je tamo samo mir ili ipak ruka neka teši. Ovde niko ne živi, i glas ne putuje, ne odaziva se, ne čuje. Samo belo na domaku ruke, na sklopljenim, […]