Jasan Pogled
15. smiješ biti zao ali ne smiješ da štucaš ako ti se prohtje smiješ i da pucaš ili pak da neprestano tucaš tako je pisalo ne pitaj gdje nikoga niotkuda nikad ne znaš tko štucajući može naići 16. upita gospodar roba ta čemu ozbiljnost kad ti je ionako u grobu […]
I svanuće opet i opet i opet i opet i opet i opet i opet Dok ne svane. Marko Jovanović
Piše: Rade Radovanović A bio sam čovjek. Drug gospodin. Prošlost je ono sutra, a sadašnjost ne mari za takve dane. Sve što sam prokazao u pisanjima, može biti da sam ja. *** Ono prošlo tu je da bi potrajalo kroz sutra, da bih bio ja, sve manje isti. O tome […]
8. djecu treba trovati polako ali ustrajno voz dolazi gnječeći nečije noge ona se jutros bacila s prozora serž je izgubio novine u koje će kasnije jedna mlada majka umotati dijete i baciti ga niz rijeku nimfomanki je otpala potpetica popu se okrenuo križ a sunce i dalje sja visoko […]
Serijal radio-drama inspirisanih crnogorskom usmenom književnošću 6/10 6/10 KO UMIJE NJEMU DVIJE Tekst: Nikola Tomić (inspirisano istoimenom pričom Đačeta iz Risna) Uloge: Vule Marković, Sanja Vujisić, Marko Todorović, Marko Rajković, Anđelija Rondović, Đorđije Tatić, Zoran Rakočević, Slobodan Šabeljić (glas) Vuka Vrčevića) Crtež: Milena Vukoslavović Režija: Zoran Rakočević Muzika: grupa Rudolf […]
U spomen Daniilu Harmsu 0. ovo više nema nikakvog smisla jer sve je već rečeno i sada se radi o falsifikatima ali i ljudi su falsifikati osjećaji također i vozovi falsificiraju onaj prvi odlazak no ja svejedno i dalje čekam ja sam prigušivač onaj koji još uvijek nije kip pa […]
Udes je tvoj što si paoS visoke, s najviše vlasti.Udes je tvoj još gori što nisiIzmjerio visinuI znaoDa se odozgo može pasti. Nas što se tiče – mi tvoj padSmatramo običnim činom.Nismo znali da veliki moguDa plaču za izgubljenom veličinom. Nas što se tiče – mi smo znaliDa si ti […]
Svi nešto znaju, jasno im, ja jedini kao da sam glup, izgubljen.
Bio sam u tvome gradu tačno tri puta, a od toga jedanput s njom. Da, baš s njom! Izađosmo iz voza, pa ona poče da se okreće za golubovima, kazaljkama satova, pekarama, krstovima na vrhu crkvi i tvojim išaputanim stihovima. Tebe sam upoznao baš preko nje i nisam te bogznašta […]
osećam duše ženskih predakakoje su nastradale od muške ruke zakačile se za menekad sam krenula u Beogradi neće ni one kući govore mi: seci ih kao pihtije! pogledom ili kuhinjskim nožem?možda perorezom koji nosim u džepu? hoću, samo ne ovognaročito ovog!, naređuju od svega što sam na svetu mogla bitibila […]