Ćasa Bivalo je u njoj i sitnih para. I stranih kovanica. Na primjer: holandski guldeni ili poljske zlote. Pa poneki ćoravi dinar, još iz onih vremena. Pa plutani zapušač i bogaljasta štipaljka. Pa mesingano dugmence i plastična kašičica. Pa značka sa petokrakom i gipsana balerina. Pa kutija sa tri šibice […]
Author: Boris Jovanović
Bog u birtiji – Tuga
Tuga Ima nešto o tome kod Čehova u onoj velikoj majušnoj priči. U onoj običnosti sa okidačem. U njoj i nema nekih bogzna suza, ali ima snijega. I taj snijeg pokriva pala ramena onog kočijaša. Pokriva i put pred njim i konjića. Sije tuga sa neba kao da nebo samo […]
Bog u birtiji – Tišina
Tišina To nije ćutanje. Time se ćutanje liječi. Ko umije da je čuje, čuo je najljepšu muziku. Kad su je zatukli galamom i halabukom, čovjekoliki su izgubili sluh. I sada se pretvaraju da čuju sve, a ne čuju ništa. Čekeću zaludna čeketala, okreće se zaludni točak na ropcu plitke vode. […]
Bog u birtiji – Tajna
Tajna Rađe bi rastajili tajnu, nego se napili vode u pustinji. Kad ne bude tajne, biće im sreće. Gdje god je osjete, čovjekoliki kidišu. Zagledaju je sa svih strana, a obično je mala i okrugla. Prislanjaju je na uvo. Traže uputstvo za upotrebu. Biraju otvarač kojim će je raskrinkati. Proklinju, […]
Bog u birtiji – Sunce
Sunce Najviše mu vole pjege. Kad ih ogrije, kažu-prži. Cijeloga života od njega bježe. Najbolje im kad koptiše salaukovina. Tek tada se nauživaju kao đavo na Đurđevdan. Ćorno odozgo, zaćoreno odozdo, eto im uživanja. Pogasili su i one lampice što su im pridodate rođenjem. Među čovjekolikim, sva je prilika, nema […]
Bog u birtiji – Sreća
Sreća Kad ih zgodiš onako srećne, pitaj se poslije šta je nesreća. Sreća im nekako teška i uzvitlana kao vodenički kamen. I meljuši nesrećnu pljevu. Nema im sopstvene sreće bez nečije nesreće. Evo im nesrećne mudrosti o sreći: Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane. Tako čovjekoliki domišljaju sreću. I […]
Bog u birtiji – San
San Nekada se, može biti, i brodilo tim oblačićima, otiskivalo se sa mirisne jastučnice u neke druge i bolje svjetove. Bilo nekada. Nekada se, može biti, silazilo sa ugruvanih jastuka pravo u najdublje lagume. I tamo, u tim lagumima, brala se strava, otvarali se crni kovčezi najstrašnijih tajni. Bilo nekada. […]
Bog u birtiji – Roda
Roda Kad vide rodu, kao da vide smrt. Ne vole čovjekoliki nijednu pticu. A ako bi već morali da vole, neka bude gavran. Osobito onaj krvavijeh krila do ramena. Ništa im ljepše i radosnije od izgibije. Osobito-kad je tuđa. I kad je onaj što joj se raduje vjerovatno besmrtan. Zato […]
Bog u birtiji – Radost
Radost Niko se ne obraduje kad dođe na svijet.Samo se izuzetnik obraduje kad se otisne sa svijeta.Ništa tužnije od lažne radosti.Lažno se raduju tuđim radostima koje su lažne.Eto im radovanja.Kad treba da se obraduju, čovjekoliki se zapitaju: Što li bih se radovao kad je njegovo radovanje veće…Onda se raduje tuđem […]
Bog u birtiji – Rad
Rad To što čovjekoliki rade, nije rad. Ako neko nešto i radi, nema vremena za njihov rad. A na njihovom radu se obdržava ova šarena šatra. Zato je i kriva i luda. Zato će se brzo strovaliti uz kikot i oduševljenje vrijednih rabotnika. Čovjekoliki su još onomad poželjeli da naprave […]