I tako, dvadeset godina lakokrilih.Dječaci nam srećno rastu…Pokatkad kukurikne trubica u našoj maloj luci.Ona dolazna odlaznica…Vječna brzoprolaznica…Gorje nam lista, biljčice pupe, laki snijeg nas priljubi krajvarničavog pucketališta…Sve češće zagledam onaj krug, beskrajan, plav…Jeste, u njemu je zvijezda…Uspori malo, lokomotivice… Boris Jovanović Nastavlja se… Iz knjige Mala moja Izdavač – Povelja […]

Jednom sam htio da uzmem onu hoklicu i da sjedim na kiši…Da budem Šaban Bajramović, da živim kako hoću, da psujem,plačem, pjevam, da nosim bijelo odijelo, da napišem sedamstopjesama, da igram barbut, da imam, pa da nemam, koliko dajem-Bog mi daje, da budem musliman i pravoslavac, da budemciganski džezer, da […]

– Opet nešto dumaš?– Dumam.– Kao neki mali Sokrat.– A ti opet nešto prigovaraš…– Ne prigovaram!– Kao neka mala Ksantipa…– Ona ljubomorna, bezobrazna, džangrizava?!Tako mi Sokrat izađe na nos… Boris Jovanović Iz knjige Mala moja Izdavač – Povelja Kraljevo

– Malo su ti uske…– Uopšte nisu!– Možda malčice…– Nemoj da pričaš!– U stvari, možda i nijesu.– Nije možda, nego sigurno!– Nijesu uske, učinilo mi se.– Naravno da ti se učinilo!– Baš ti dobro stoje…– Isto kao i prošle godine!– Isto, samo su malo…– Šta, uske?!– Nijesam to mislio…– Nego […]

I to se ponekad zgodi.Dobijem visoku temperaturu, propadam u bezdan,pa se vinem visoko.Slabašan, nemoćan kao zgaženi cvijet.Pretvaram se u onog Pavla Orlovića na strašnom bojištu…Ni snage, ni sablje, a okupan nekom čudesnom milinom…Onda me ti, Kosovko Djevojko, prevrćeš i obrćeš,zadajaš čajem, zalažeš kiflicama…Kakvo bojište, takvo pričešće! Boris Jovanović Iz knjige […]

Sad zamisli ostrvo.Malo, kao tvoj dlan, nasred okeana.Hvatam kišnicu sa jedne latice jedinog ostrvskog cvijeta.Kažem ti:– Baš sam se napio – a glas mi zazuji.A ti, ništa ne kažeš.Ti si jedini ostrvski cvijet… Boris Jovanović Iz knjige Mala moja Izdavač – Povelja Kraljevo

Selfi:Dva lica.Jedna grančica što se zanjihala, u cvijetu.Malo neba, plavog.Ptica…Dosta za danas… Boris Jovanović Iz knjige Mala moja Izdavač – Povelja Kraljevo

– Znaš onog visokog crnokosog što ga često viđamo napromenadi?– Znam, zašto?– Sanjala sam ga sinoć… što li mi on pade na pamet… celu noć…I izađeš na terasu.Kao da ništa nije bilo…Cijelu noć?!Visokog, crnokosog, sa promenade…Sanjala!Cijelu noć… noć cijelu!Izlazim za tobom.Gledam kako širiš veš.Pjevušiš.– Naučnici tvrde da san traje svega […]

Kad smo bili u Baru, onog tamo ljeta, pričao sam tio onoj tamo maslini.I ovog proljeća, ona tamo maslina, iz onog tamo ljeta,banula je u ovu ovdje priču.Barska maslina, rođena prije Hrista…A još rađa.A rođena prije Hrista…I sve tako, klati mi se u glavi kao staro zvono.Pa te pozovem telefonom.– […]