Jasan Pogled
Uličarka Navrati mu ponekad njegova sreća. Noćna razbijačica, zanosna lunjalica, gipka mala lavica, ušuna se baršunasto, stavi mu glavicu među raskrečene noge. Od žudnje krv mu se odvrze, nakapava mu drhtave šake, nakapava njen bok. Slučajno joj u igri dodirne pol. Zamiriše mu mošus. Ona se protegne mazno, hitro ustane […]
Oblaci se rasturaju kao ovčice, mlado sunašce blještavilom plavi Pariz. Sjedim u kafeu pod mlazom svjetlosti opijen, umrtvljen. Zvecka led u čaši koju prinosim drhtavom rukom. Žućkasta tečnost pojačava osjećaj tupe mučnine. Tromi pogled luta unaokolo. Muška izbrijana lica umivena svježinom, ženska svjetlucaju pahuljastom nježnošću, miris kafe, kroasana, tople čokolade, […]
Eh! A nekada bijaše (i sad malobrojni uzaludnici pripovijedaju) Srbija i Crna Gora. I bi nam nekako nekada nekako kao srcu bliža, milija, jer bješe dostojanstvenija, ili nam se to tako činjaše… Eto, i jezik naš nasušni sve češće nas zavodi u lagume i imperfektivne i pluskvamperfektivne lavirinte u kojima […]
Ćutolog Pljucka ljuščice u dlan, nervozno kao hrčak gricka sjemenke. klimne ako ga pozdrave. Postoji do ručka, popne se u garsonjeru. Odlaže cipele u cipelar, jaknu i kačket o čiviluk. Dugo ispira ruke. Omami ga drijemež u staroj fotelji. Ona stavlja servijetu preko koljena, on otvara glomaznu supijernu, diže se […]
Turista Boje se sve bolnije rasprskavaju, kao kapilari. Podvaljak sve otegnutiji, guke sala na stomaku, otečene potkoljenice. Proždire mađarski gulaš, saher torte i mocart-kugle, davi se irskim i češkim pivima. Pa poslije, peštanske kurve i bečki fijkeri, ćurlikanje slavonskih lugova, dunavske lađe, salaši, provansalski vinogradi, oštrice sicilijanskog sunca, glečeri i […]
Ćutanje je zlato, kaže mi, onako u prolazu, kobajagi prijateljski, šatro dušebrižnički, moj komšija, poznati stari komitetlija, potonji aktivista i moderni žbir. Kaže, i ode ostavljajući me bez riječi, onako blentavo poluosmjehnutog. Valjda sam se idiotski osmjehnuo sebi i sopstvenoj potrebi da govorim iako me ne čuju. Ili da budem […]
Sestra Pažljivo bira veš, uglavnom bijeli, ponekad sa blagorumenom čašom. Dugo se češlja, ružinom vodicom ispira usta. Natapa kožu mirisnim mlijekom. Četka maramu, pelerinu, suknju. Glanca cipelice do visokog sjaja. Dlanom zaglađuje prepeglanu maramicu. Oblači se bez žurbe pjevušeći molitvenu pjesmu. Srebrna kašičica meda na krišku oputerenog hljeba, čaša hladnog […]
Grad se rastvara kao školjka pod blistavim ponorom neba. Treperi lišće raznježene breze u gradskom parku. Nježno dodirujem tanku bjeličastu koru. Nevina breza duboko diše. Lahor donosi miris propupjelog proljeća. Kudravi bosonogi dječačić, krupnook i živahan kao jare, prilazi mi sa ispruženim dlanom. Spuštam novčiće na njegov dlan i dječak […]
Đavole, kako smo lijepi, kako smo slatki, kako smo opasni, surovi, svirepi, kako smo posebni, kako smo bezbrižni, laki, nežni, kako smo ratoborni, kako smo iskulirani, kako smo na belom i crnom u isti mah… Đavolčiću, kako smo isti kao drugi, kako smo posebni, kako nas se ništa ne […]
Rođak Krišom trgne prepečenicu ili patoku sakrivenu u žbunu drijenka. Zaključali su mu motornu testeru da ga drvo ne pritisne u šumi. Zamandaljen je i motokultivator koji je onomad ponosno brektao. Sjedi na pragu razvaljene škole i gleda po vrhovima. Kroz dvogled razbijenih okulara. Stara mu priprema ručak, stari ga […]