Mesto što pruža ruke kao život i smrt,lice koje razapinje sve atmosfere,lice kome sude dan i noć isto kao pesma,lice sazdano od pokliča mogućeg,ruke se otimaju tradiciji oblika,mišići predaju svoje vreme stalno osećanjima vremena,pogled ima strune svih predvorja strasti,pogled otima se o dan i noć,pogled označava istovetnost svedočanstava i okrutnosti […]
Art
Mala moja – Pripeklo
Pripeklo.I žagor se rastapa.I ptica na nebu.I nebo.Udara vreli talasić.Da mi je da otvorim oči, da mi je da podignem glavicu.Da mi je da ti odgovorim.Valjda me zoveš, valjda ulaziš u vodu.Valjda hoćeš da uđem.Da mi je da se okrenem na bok.Da se ne brukam… Boris Jovanović Iz knjige Mala […]
Nismo sami
Na godišnji pomen, niko nije došaosem najužih članova porodice kad smo se vratiliodmah smo se ulogovali svevišnji bog, pretraživaččuvar sekretareda i miraodmah nas je podsetiokome je rođendan leto je, pivo je bez ukusasvrab tetovaže postaje nepodnošljiv progutali smo baklavuprećutali raskid ispišali se iza kuće za venčanje umesto večere, častili sebe […]
Malo straha
Malo straha dok spavam, uz nekoga spavam.Malo straha dok se budim i kanim hodati.Malo straha dok hodam, gledam i iznenadastanem.Malo straha. Danijel Dragojević
Uskom stazom
Uporno koračam uskom stazomumerenostidok tu negdežuboreprljave i tople vodeporoka puštam samo misaoda skliznei osetislobodu izopštenihšto slave gubitke i umornim očima ponekad gledaju ka stazi na kojoj stojimou redu gledaju u našu izmišljenustvarnostnesvesni da ne postojidublje dnood licemerjau kome plutamo Aleksandar Leković
Mladić i devojka kraj reke
Reka opisuje Meseckao zajedništvo slika njihove noći. Priroda traži njihove tragoveu očima reke. Mesec se izliva udvojnost njihovog prisustva. Noć šiba mnogobrojnezagrljaje sveta. Dan pregleda reku i noćnjihovom strašću. Sanda Ristić Stojanović
Mala moja – Nabasam slučajno na nju
Nabasam slučajno na nju.Kad sam jednom čeprkao po tvojim fiokama tražeći,valjda, uzbuđenje.Dešava se to, kad obuzme praznina…Našao, pa zagledao.Na fotografiji ti, pored – niko.Odsječeno.Ne volim da razmišljam o tome.Uostalom, ne volim fotografije.Ponekad ništa ne volim.Ponekad se pitam – šta radim ovdje…I šta će ta fotografija u tvojoj fioci…Onda je vratim […]
U međuvremenu
I jednomsamo takoisplivaće moje telosa belim stomakomokenutim nagorei ostaće da lebdina granici svetovadok ga nekanežna rukane preneseu vlažnu i toplu zemljuda ponovopostane klicai vlat što se lomipod vetromi stopalomi krišomponovo izvijai stojiglumeći da je stablošto drži krošnju odoblaka Aleksandra Leković
No place to go…
1. Kao pseto bez vlasnikakoje vuče lanac trotoaromkao prolaznici bez licanakazne reklame bankomatatopao dah beskućnikaglumci se keze, dok ljudi bez odeće podižu novacmisli istrčavaju iz lobanjedižem se i padampromili se vuku po asfaltunečije noge vire iz podzemnog kontejneragrad gura glavu, zaranja i preturadecenija polovne garderobekao misli o tebi u praznom […]
Šedrvan
za D.C. I sedoh na ivicu otomana u dalekom egzotičnom gradu dotle se iz obraslog vrta probi ona puzavica i nema vrta ni vrča nema ni šedrvana nema ni njenog groba ni nas naša su srca obrezana Obavi nas svud po koži i glasu i želji trnjem i prereza nam […]

