Jasan Pogled
Nije se čuditi što su prodali rođenu majku. Takvi su čovjekoliki. Nego, što ubijaju vodu koja ih je rodila. Ubijaju najveću milosnicu kao najgoreg krvnika. Gdje god je vide-poloču. Zatucaju kao zmiju. Pregrađuju. Pripitome. Pritrpavaju. Prljavim cijevima joj probiju oko. Truju joj žuborje. Prodaju joj snagu. Siluju ljepotu. Iskapili bi […]
Iz Grada odlazimo praćeni kišomda nam olakša odlazakili da spere tragove našeg prisustvako će ga znati Ne ostaje mnogo za namaprepuštanje svetlu i bojamapogled poslednjeg heruvima pod kupolom itežina umornih korakapred kraj dana Grad je ostao razapet po brdima oko uske trake morapoduprt zidinamaproboden minaretima Poneli smo sa sobomsamo miriseizmešane […]
nemojte da rušite gradon je mnogo ružani dosta su ga puta rušilimožda je zbog toga tužanja volim taj gradon mi je sve daoon mi je sve uzeoi još mi dajei još mi uzimasinovi moji jestemogla sam da vas rodimmogla sam da vas dojim imogla sam vas da pazim da ne […]
Hranim se tuđim pohvalamakao da ne znam da je sujetasmrt svakog stvaranja Ali za mene nema opasnosti moje pisanje nije od želje da udovoljimne uklapam reči koje se slažu i lepo zvuče Ono je od moranja i od potrebe da se nekako kaže i izbaci sve tošto u meni kuvai […]
Oni kao vjeruju. Bolja je jedna nevjera nego stotinu njihovih vjera. Čovjekoliki, na primjer, vjeruju da su vječni. Ako im se slučajno desi da umru, ne vjeruju šta im se desilo. Kad god pođu da utvrde vjeru, vrate se kao nevjernici. Vjeru im utvrđuju oni koji u sve vjeruju sem […]
Smešno je reći da sam pajacA nije ni istina Jer jesam nakaza Uredno očešljanaUmivenaNašminkana Samo se ispod toga mrve odroniŠire se pukotineI izbija iz mene sve to…Zavist, kukavičluk, sujeta, strah Srećom,fasada je izdržljiva. Aleksandra Leković
To je bio bunar. Snijevao mu mjesto. Usred noći se prenuo, tako mu voda zamirisala. Izletio iz kuće, skinuo bijelu spavaću košulju, pritiskao je kamenom na onom mjestu. Kao bijela golubica. Pa slatko zaspao do prvih pjetlova. Pa opljunuo dlanove bez doručka. Nije stao dok joj nije vidio oko. Na […]
Manje sam ih video Više ih je pas Paspalj zapišao Da bi se ovo pretvorilo u poeziju Trebaju neki stihovi Ne diraj mi mural Jerbo ce se dignuti Koja se takne mog murala A i njegovog, psa moga Njegove koje Psa mi, ustaćemo Koje se taknu našeg morala Evo nas, […]
Samo još da mu lešinu odnesu. Tako kažu. Kad su ga već ubili, jer im je povjerovao. A i muve zunzaraju, osjetile. Kako im se samo naivno pripustio. Kako da ga baš kurvari razdjeviče… Pa da zaklate zvona i da začate ne bi li mu prigušili plač. Da je znao, […]
Moj umor je opipljivIma težinui oblik Mogu da ga ogrnemili obmotam oko vratamada je uglavnom unutragde je udobnije Moj umor ima imeustvari više njih Ponekad ga slikami okačim na zidali ga niko ne prepoznaje Aleksandra Leković