Art

Art

Maštarija

Tea, moja dragaZašto toliko imaginarna Odbijaš mi dati Malo više od siluete Barem jednu sliku s moraNa koju ću ti šaputat komplimente Pogled na trag soli s obrva I uvid u tvoja dva plava oka Ugriz za usnicu dok ti o stopalima sanjam I nešto da me prekoriš jer divlja mi je mašta Sramežljiv pogled na prpošne dojke I […]

Art

Heresy, Breath, Metanoia

Heresy Your love is a heresy Remoteness of belonging Existing only In the haunted house of memories Below the moody moon That glistens nonchalantly There, where I sense the moment of trust That keeps on fading away I touch your lips But it’s my fingertips that burn I look into […]

Art

Moraš sam

Nisi kod kuće par dana i misliš sve će biti drugačije kad vratiš se, brineš, biljke će umrijeti, voće će istrunuti, stan će pasti, slomiće se, grad će da pobjegne, mnogo brineš, zemljotres će obaliti sve knjige sa police i parfem sa veš-mašine, kad na povratku zatekneš potpuno isto stanje […]

Art

Bura

Ponovo sam na more pobjegla da žive rane nagrize mi so da mirišljave dane prodam za bol ponovo sam talasima šapnula da me vode ponovo sam umornim alasima vesla kupila da idu do horizonta da u mrežu hvataju slobode ponovo sam pregrizla pogani jezik davno ispod njega tvoje ime sakrila […]

Art

Bog u birtiji – Šuma

Kako ih samo sijeku, kao da siju. Kako ih samo satiru, kao da sade. Kako ih kolju, kao da miluju. Padaju, padaju, padaju… Ko ih čuje kako plaču, kako cvile, kako tuže, kako leleču, ostaje bez sna. I ako zaspi, sanja strašan šumosijek. I taj šumosijek u njemu raste. Pritisne […]

Art

Vojnik ostao na ratištu

U srce mu ulazi žagor smrti,Tu polaže svetProklijao kroz lobanju Sunca.Vetar ga opisuje kaoSuštinu Sunca koja leži Izrešetana,Već mnogo puta tugom,Svih oblasti trajanja.Tuga jeseni mu sklapa oči,Isijava stropoštavanje smrti,U jedno naricanjeSvih majki čekanja da seVrate vojnici. Sanda Ristić Stojanović

Art

Kalup

Lice uspešno menjam tankim slojevima pudera i boje i telo sa uspehom zaklanjam krojenim platnima mekim marama ali hod hod me odaje povijena leđa grč u ramenu taj prokleti govor tela što izmiče kontroli dok vreme i život nanose slojeve prave kalup po kome se oblikuje  i krivi  ovo telo  […]

Art

Desanka Maksimović – Verujem

Stala sam poslednji put pred staru slikovnicu i ispovedila se šapatom: verujem u proleća ljubavi i njegove bujice, verujem u nebesa lepote, verujem u dušu duge, praskozorja i sutona, verujem u antene što ih nosim u snovima, verujem u slutnje, strepnje i nagoveštaje, verujem u prizvuke, verujem u bolove koji […]

Art

Sve sam unaprijed

Sjećam se tog prozora u sobi,toliko sreće pored njega,samo sam postojala, posmatrala, maštalai sve je bilo moguće u tom pogledu sa prozora moje sobe, neko cijelog života ne osjeti to što sam jau toj običnosti do suza voljela ljudei neboi muziku valjda sam znala da jednom to tako neće bitipa […]