Kad li ćeš ti završiti na mom jastuku…Zašto hrlim ka tvome?Tvoja kosa mi prekrije lice.Šašolji u snu.Zašto li hrlim tvome jastuku?Penjem li se to na mali mirišljavi splav da me voda ne odnese… Boris Jovanović Iz knjige Mala moja Izdavač – Povelja Kraljevo

Veliki je izum džep.Mračno skrivalište može biti i topla loga.Tako jednom šetamo, a snijeg kao brašno.Sipa li sipa…Drveće visoko, nebo se spustilo.Pričam, slušaš.Tvoja šaka u mom džepu, gola.Škripucaju koraci, ostaju tragovi.Male stope, stope malo veće…Povremeno se osvrnem.Pa skinem rukavicu… Boris Jovanović Iz knjige Mala moja Izdavač – Povelja Kraljevo

– Sjećaš li se onog svog rančića oker boje, kožnog…ne znam je li to oker, onaj… znaš?– Znam, znam. Zašto?– Onako, pade mi na pamet…– Rančić ti pade na pamet?!– Sanjao sam, u stvari, kako si stavila rančić na leđa,pretvorila se u djevojčicu i pobjegla…– Svašta ćeš ti sanjati…– Pa […]

Mogli bismo do zlatnog Peka ili do Rasine,Rasina je bliža.Tako sam pomišljao tog jutra dok sam otvarao novinena onoj hoklici.Kad dođeš sa pijace, počeću da te ubjeđujem…Kupimo šator za dvoje na akciji,vreće za spavanje već imam…A i posude za ispiranje zlata mogu se pronaći na oglasima…Vjerovatno.To bi ti mogla da […]

Gluvo doba.Umalo ne rekoh – ponoć mene.Isuviše mraka, previše tišine.Sanjam kako me hladna voda plavi…Mili uz mene kao zmija.Probudim se, vidim ti obris pored sobnog prozora.Stojiš u mraku, gledaš kroz venecijaner.Okrenem se, pokušavam da zaspim.Kakva mističarka, pomišljam, šta li joj je sad na pameti… Boris Jovanović Iz knjige Mala moja […]

Gore-dolje, kao u liftu.Volimo i vrnjačke stepenike,ali su nam najdraže hercegnovske skaline.One beskrajne što sa mora vode u nebo, a iz neba – u more…Puštam te ispred sebe.Ramena ti preplanula, u kosi so…Džins suknjica se ljuljuška.A sat kula odzvanja…Ljeto… Boris Jovanović Iz knjige Mala moja Izdavač – Povelja Kraljevo

Kad me je ubola pčela, otrčala si po kamenčić.Kamenčić si mi prislonila na ubodenu nadlanicu.Pritiskala trideset osam sekundi.Usne ti se malo pomjerale.Bajalica.Onda si se trkom vratila i ostavila kamenčićtamo gdje si ga i našla.Trkom si došla do mene i rekla:– Eto.Pa si ušla u kuću.Istog trenutka bol je minuo.– Vještica […]

Imamo dvije hoklice.Kad otopli, izniknu na prizemnoj terasici kao pečurke.Onda sjedimo i dišemo proljeće.Proljeće je na Sunčanom bregu još uvijek čisto, miriše.Imamo i razvigorac i ptičiji poj.Imamo i sanjive ruže i veliko drvo osuto cvijetom.Lavandu, ruzmarin, žalfiju… pčele i bumbare.Imamo i još ponešto, da ne nabrajam.Da, imamo i drveni stočić […]

Mogla bi još da zamisliš da imamo mali crveni džip.Dvosjed sa pokretnim krovom.Pa da se otisnemo na safari…Pešterska visoravan i moračke planine…Kosa ti vijori ispod šeširića, a meni se brk osmjehuje…– A zebre, antilope, lavovi? – pitaš dok sipaš kafu.– Pa to je tvoja obaveza – kažem i protežem se […]

– Kako bih pojeo šampitu! Eh…– Šampitu?!– Onu visoku, bijelu, kao soliter…– Gde nađe šampitu…– Onu sa temeljčićem od hrskave kore…– Zašto li ti šampita pade na pamet?– Onu, kao onda, sa tetkom u „Fontani”…– Hoćeš li da te vodim na šampite?– Nijesi mi ti tetka…– Hoćeš li nešto drugo?– […]