Jasan Pogled
Ugled I ova se kukavna riječ hvata na udicu. Na udicu bez mamila. Pa čik, izvadi je iz ponora. A negdje je na dnu, u mulju. Priklopljena dnom dna. Ugušena pod sigom. I ako je izvučeš, biće da je mrtva. Mrtva i izobličena. Naduvena i modra. Kao svaka jadna potopljenica. […]
Ćuk To je bila pjesma… Ljepša mi od slavujeve. A nikom nijesam pričao. Ko bi se još divio kreketanju i ćurlikanju. Tajim taj zastid. A bilo je, baš je bilo… Da se ova duša varoška nauživa. Poslije su čovjekoliki pojeli pola gradskog parka. Pa su ga dotucale kisele kiše. Iskrivili […]
Ćirilica Najprije su joj zabili klince pod slova baš oni čovjekoliki koje je ispisala. Njih je žive upisala, a oni je živu sahranili. Postoji li nešto slično u životinjskim carstvu: da mladunčad sahranjuju živu materu… Ako postoji, bar nijesu unikum. Kažu-grdna im je. Kažu da im je kao sparuškana baba. […]
Ćasa Bivalo je u njoj i sitnih para. I stranih kovanica. Na primjer: holandski guldeni ili poljske zlote. Pa poneki ćoravi dinar, još iz onih vremena. Pa plutani zapušač i bogaljasta štipaljka. Pa mesingano dugmence i plastična kašičica. Pa značka sa petokrakom i gipsana balerina. Pa kutija sa tri šibice […]
Tuga Ima nešto o tome kod Čehova u onoj velikoj majušnoj priči. U onoj običnosti sa okidačem. U njoj i nema nekih bogzna suza, ali ima snijega. I taj snijeg pokriva pala ramena onog kočijaša. Pokriva i put pred njim i konjića. Sije tuga sa neba kao da nebo samo […]
Tišina To nije ćutanje. Time se ćutanje liječi. Ko umije da je čuje, čuo je najljepšu muziku. Kad su je zatukli galamom i halabukom, čovjekoliki su izgubili sluh. I sada se pretvaraju da čuju sve, a ne čuju ništa. Čekeću zaludna čeketala, okreće se zaludni točak na ropcu plitke vode. […]
Tajna Rađe bi rastajili tajnu, nego se napili vode u pustinji. Kad ne bude tajne, biće im sreće. Gdje god je osjete, čovjekoliki kidišu. Zagledaju je sa svih strana, a obično je mala i okrugla. Prislanjaju je na uvo. Traže uputstvo za upotrebu. Biraju otvarač kojim će je raskrinkati. Proklinju, […]
Sreća Kad ih zgodiš onako srećne, pitaj se poslije šta je nesreća. Sreća im nekako teška i uzvitlana kao vodenički kamen. I meljuši nesrećnu pljevu. Nema im sopstvene sreće bez nečije nesreće. Evo im nesrećne mudrosti o sreći: Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane. Tako čovjekoliki domišljaju sreću. I […]
San Nekada se, može biti, i brodilo tim oblačićima, otiskivalo se sa mirisne jastučnice u neke druge i bolje svjetove. Bilo nekada. Nekada se, može biti, silazilo sa ugruvanih jastuka pravo u najdublje lagume. I tamo, u tim lagumima, brala se strava, otvarali se crni kovčezi najstrašnijih tajni. Bilo nekada. […]
Roda Kad vide rodu, kao da vide smrt. Ne vole čovjekoliki nijednu pticu. A ako bi već morali da vole, neka bude gavran. Osobito onaj krvavijeh krila do ramena. Ništa im ljepše i radosnije od izgibije. Osobito-kad je tuđa. I kad je onaj što joj se raduje vjerovatno besmrtan. Zato […]