Dugo sam živio u ubjeđenju da ne volim bombone.Često kupiš one majušne, čokoladne i saspeš ih u staklenučinijicu sa poklopcem.Kuglice zamamno zadobuju, a tebi se malčice usna razvuče.Ja – ništa.Trpim, koliko je u mojoj moći.Pa onda otvorim, uzmem, zatvorim.I opet otvorim, uzmem, pa zatvorim.Pa još jedared otvorim, uzmem, zatvorim.I onda […]
Tag: Boris Jovanović
Mala moja – Zagledam se jednom u pješčani sat
Zagledam se jednom u pješčani sat.Okretao-obrtao.Iscuri silno Božije vrijeme.Kako sipi pijesak, tako nešto u meni sipi.Sipio sam toga dana do mile volje.Kao da kiša sipi.Kao da sipi po dalekom ostavljenom šljiviku.Kao da sipi po zaboravljenoj lozi u brdima, iznad mora.Kao da sipi po šeširu slijepog šeširdžije.Kao da sipi po otvorenoj […]
Mala moja – Da obujem one što sam nosila onda kod njih?
– Da obujem one što sam nosila onda kod njih? – pripituješ obuvajući se.– Nemoj one, ljepše su te – odvraćam s vrata zakopčavajući jaknu.– Znaš li na koje mislim? – opet pitaš zaključavajući.– Znam, kako ne znam – kažem žureći ka parkingu.Ti znaš da ne znam.A ja znam da […]
Mala moja – Nakrivo nasađen, srdit kao stršljen
Nakrivo nasađen, srdit kao stršljen, čekam te da pogriješiš.Došlo mi.Ako zaboraviš novine, eto ljutog boja.Vadiš, raspoređuješ, nikad da se okonča.Ispod oka pogledujem i već se sladim – novina nema!– A novine? – pripitam trijumfalno, propet kao parip.– Eto ih, složene na polici – odvratiš tiho, mekano.I tako propadne moje nadanje.Kad […]
Mala moja – Ti: Levo. Ja: Desno
Ti: Levo.Ja: DesnoI tako se preganjamo, k o Marko i Musa – ljetnji dan do podne.Ti šeni tamo.Ja šeni ovamo.Jadna afrička ljubičica u crvenoj saksijici se stresira.Na kraju, bude kako ljubičica hoće.Otprilike – na sredinu.Kad zaboravimo saksijicu i dremovnu ljubičicu,mi opet po svom.Ko se gdje zatekao.Zaključamo neke tajne bravice, pa […]
Mala moja – To kad sam sam
To kad sam sam.Skuvam ih očas posla.Smažem, prilično halapljivo, mada nijesam gurman.Špagete su mi omiljeno jelo.A, uglavnom ih jedem u samoći.Kao zaboravljeni kurjak.A nijesam samotnjak.Samo sam čeljade koje strašno voli da iščekuje.Valjda zato što sam nestrpljiv.Kad se vratiš, a uvijek se vraćaš pri kraju mojih živaca,zapravo, vratiš se u pravi […]
Mala moja – Sav se rastopim kad pomislim na njih
Sav se rastopim kad pomislim na njih.Da volim patetiku, da uživam u romantici, da sam pravidžentlmen, pisao bih o njima nadugačko i naširoko.Pošto sam krut i krt, samo ću reći da mi previše znače.Svakako da nijesu obične.Imaju divne upredene šare.Da ne pričam kako su tople i mirišljave!Zbijeno pletene – žensko […]
Mala moja – Uglavnom zaboraviš
Uglavnom zaboraviš da poklopiš šolju čaja tanjirićem.Ponekad zaboraviš i da mi skuvaš čaj.Valjda ponekad svi zaboravljaju.Osim mene. Hm.Filter-kesica mora da odradi svoje.Pet minuta u vreloj vodi.I da je poklopljena.Naravno, pod uslovom da je čaj uopšte spremljen.Nijesam ja baš neko džangrizalo.Mada, znam da sikćem o čaju, kesici, tanjiriću…Posebno volim da zvekećem […]
Mala moja – Gledam je dok pišem ove istinite skaske
Gledam je dok pišem ove istinite skaske.Važnije mi je od važnosti da budu istinska istina.Valjda ima još onih kojima je istina važna.Mislim – istinite priče.Elem, gledam šarenu maramu kojom je prekriven moj pisaći stočić.Na šarenoj marami mnogo šarenih šara.Teško je opisivati šarenu maramu.Nijesam ja Tolstoj.Ima i dugačke, ček da vidim, […]
Mala moja – Imam problem sa tim
Imam problem sa tim. Mnogo sam drvenast. Teško se to mijenja. Vjerovatno, genetika. Mislim, nijesam baš neki kavaljer. Kad, recimo, probaš novu haljinicu i kad se kao grom iz vedra neba pojaviš ispred mene, pa kad još iznebuha pitaš: Kako mi stoji? A još se popneš na štiklice, a oko […]

