Jasan Pogled
Sačuvao se među čovjekolikim samo u rijetkom prezimenu. A ni među prezimenjacima, više nema šegrta. Samo mastori, bez majstorluka. Kad ni majstori nijesu bili na cijeni, kako li bi bili šegrti… Čovjekoliko pleme se porugivalo majstorima, a izrugivalo šegrtima. Sve što se teklo strpljivom majstorijom ili mučnim šegrtovanjem, čovjekoliki su […]
Bilo bi je opet da ima glava. I zaklempastih ušesa na koje pada. Ove ovakve tikve i nijesu za nju. A ova ušesa ne mogu je začekati da na oči ne padne. A i oči koje nijesu pod njom i nijesu one oči. Bio je jednom onaj te su ga […]
Oni što iz očiju kradu- nijesu to. Ni oni što bi ukrali i ono što je za nebo svezano. Teško je danas pronaći džeparoša među čovjekolikima. A lopovčina-samo toliko. Tek lopina-kao muva na omorini. Džeparoš-nije ta fela. Lopovčići avanzovali u lopove. Lopovi-u lopine. A lopine- u državnike. Ili makar- čuvare […]
Sve je manje toga prokletoga soja. Gotovo, pa ih nema. Čovjekoliki im ukidaju zanat u ime čovječnosti. Dželata nema, čovječnosti nema. U vrijeme dželata, dželati su manje vladali svijetom nego u ova nedželatna vremena. Ukletstvo aporije. Dok dobri stari dželati cvile ispod gomile, novi dželati koji nijesu dželati, penju se […]
Pratila rijeku. Vodila kud je trebalo. Rijeka-do ušća, džada-do kraja džade. Džombasta, koritasta, ali sigurna. Njome se bosonogalo i zaprežilo. Taman: ni preduga, ni prekratka. Imala uzbrdice i nizbrdice. Imala i predušja i krčmice. Imala i putnike, nikad jagmu. Imala i drumske razbojnike. A sada je nema. Ostala od nje […]
Čudo Sve su raščudili što su mogli. Pa su se svemu načudili kad su ubili čuda. A to čemu se čovjekoliki čude i nijesu čuda. Kako da se čude čudima kad u čuda ne vjeruju… Današnje čuđenje i nije čuđenje. To je zabezeknutost. Zabezeknuti nijesu začuđeni. To su prazne bečaline. […]
Ima li nešto prirodnije od čovjekovanja… Kad se već rodismo, ima li šta rođenije… Ima li šta, a da je među čovjekolikima teže… Još samo maličak, pa nemoguće. Samo još trošicu, pa nezamislivo. O, strašnoga usuda, biti čovjek među čovjekolikima… Bolje je-ne pokušavaj. U trbušinama im zatrbušeno čeljade koje su […]
Ljuljuška se na talasima, a čovjekoliki se hvataju za pjenu. Nije nevidljiv, ali ga ne vide. Kad im je malo u plićaku, oni na pučinu. Čamac vezan na masnoj vodi kao gladno kuče… Prestrave se od dubina. Slute smrt u mračnim vodama. Potapa ih nezajažljivost. Utopi ih panika. Potonu kao […]
Prvo su raspeli Raspetoga, a sad kažu: Nevjesta Hristova. Šta li rade od nevjeste, kad Njemu ono uradiše… Vole čovjekoliki da oplakuju. Nijesu to suze pokajnice. Nego one- reptilske. Evo ih sad u kolonama. Hodočaste, metanišu, cjelivaju. Viču: dostojan. Pritvrđuju: amin. Padaju pod probodena stopala. Raziđuju tvrđavice da bi se […]
Sve su im prnje preskupe. Sve trice i kučine skaču. Samo im je ono najskuplje na rasprodaji. Daju u bescijenje ono što nema cijenu. Ubijaju i cijenu onome što su ubili. To što čovjekoliki džabaluče nije na prodaju. Tome je cijena-život. Pa ako neko oćka-neka kupi. Po toj i takvoj […]