Jasan Pogled
Dvije grupe pansionaca navlače konop. Lica zgrčena, stomaci pivski, ruke mekane. Prije meča su u besprekornom poretku, sapeti plavim i bijelim treger-majicama, butine stegnute uzanim nogavicama bermuda. Na kraju meča posvuda su razbacani kao razbijena vojska. Jedni se grleno raduju, drugi su polijegali po prašini. Za ručkom, zalizani servir ponavlja […]
Na zelenom kvadratu, pod mlakim suncem na zamućenom nebu. Mnoštvo balona drečavih boja. Na ležaljkama otromboljenih stomaka. Dok vrište razmažena djeca i ciče raspomamljeni krivonogi psići. Maze se i ljubakaju. Ispijaju ogromne krigle, mljackaju roštilj kobasice. Podriguju u sumrak. Svaki prdež izaziva erupciju divljeg smijeha. Žene čuče u žbunju. Psići […]
Zovem se Fjodor Pavlovič Karamazov Sitni spahija u prošlosti Sada vođa bluz benda Ja sam nezvani gost Obigravam oko tuđih trpeza Srkam vrele čorbice Glođem krupne kosti Sladim se masnim uštipcima Lomim kukove tuđih žena Svaka je žena nevjernica Pohotni vulkan Lukava maca Zmija u njedrima Ćudljiv sam i sladostrastan […]
Zaputim se ponekad starim puteljcima koji me odvedu na neka stara mjesta. Ta stara mjesta i nijesu baš kao što nekad bjehu. Nijesam baš starac Fočo od stotinu ljetah, ali kafanice nekad bjehu drugačije – rekli bismo, bolje i svrsishodnije. Kafanice su sve manje pričaonice, zbornice, sudnice, košnice i radionice, […]
Razorili su lastavičja gnijezda, s ushićenjem i zviždukom veselosti. Laste su se izgubile u bezdanu neba. Njihova pilad sažvakala je čeljust noći. Oni žure ili se pretvaraju da žure. Uglavnom čačkaju nos i stružu zadnjice. Mirišu na kurjake.
Sačuvajmo čistodušje u prljavosti ovoj, a moramo biti kadri zbog soli i nasušnoga hljeba. Zbog obraza i časti, zbog zemlje i neba, zbog sopstva i bogoličja. Zbog svega onoga što su naši mrzoslovi i mrzoljudi odavno već na pazar iznijeli i u blato pobacali sve povodeći se za onom: što […]
Svi su gledali u vrata. Mlijeko kipi gaseći vatricu pod kotlićem. Raspremljene posteljice su hladne. Dočekala je zoru okamenjena na tronošcu. Osluškuju šćućureni na krevetu.
Svake večeri pred ikonostasom izmiva lice, stopljava srce i dušu. Žuri svome domu gdje ga iščekuju osmjehnuti. Do jutra se svi griju na njegovoj vatrici i udišu krepki miris čistote.
Sastaše se stari znanci, stari dugari, Milo i Ivica. Nekome bi više odgovaralo Ivan (da ne konstatujemo Grozni) i Miloica (umalo ne zucnuh – mali). Bili su zajedno mnoge bitke, kobajagi se malo i svađali uz bezopasno prangijanje, pa su, nakon svega, opet tamo gdje su i bili – u […]
Šta najbolje uspijeva i najbogatije rađa u našoj maloj carevini? Šta cvjeta raskalašnije od svake majske ruže u dičnom mediteranskom raju? Šta bi moglo postati i ostati simbolom umjesto dvoglavog orla na krvavoj pozadini alaj-barjaka? Da li je to dvotrbušje, dva razbrekla džepa ili dvostruko srebroljublje i zlokrvno vlastohljeplje? Kome […]