I kada, gotovo na kraju ljeta, ljeto nekako dođe, ni tada, čini mi se, ne možemo se odmoriti kao ostali ljudi. Drukčija je, kako je već rečeno i utvrđeno, naša dokolica… Kud god da se krene i sa kim god da se uputimo i kad god da se zaputimo, brige […]
Tag: Boris Jovanović
Kapi – Neko je na razmeđi svjetova zapalio svijeću
Neko je na razmeđi svjetova zapalio svijeću. Pod tim plamenom ispisane su ove riječi. Onaj koji ih piše zna da će se svijeća potrošiti, da će se potrošiti i on i onaj koji čita. Svijeća se ne pali za vrijeme, nego za vječnost, kao što se priča ne priča za […]
Ljudine
Ljudina je strašan čovjek. Pravilnije: strašni čojek. Ljudine su stoga, po sili logike, strašni ljudi, a može i strašni ljuđi. Tako su nas učili, tom nas naukom zadajali i time smo uzrastali. Ili urastali. Dobar momak ili momčina ili momak i po je oduvijek bio rijetka persona, prava, često i […]
Gubitnička priča
Mislim, dobro nekima dođu neki jubileji. Okrugle godišnjice za okrugle stomačiće. Znate ono: širok osmijeh i mastan brk. Pa se dobrano nacvrcani svati late harmonike, uhvate se u kolce, premjeravaju i odmjeravaju rumene drugarice s kojima su nekad … Eh! O mladosti … Sav taj posustali urnebes nekako se otužno […]
Kapi- Ponekad siromahu i bogoslovcu
Ponekad siromahu i bogoslovcu oderu kožu s leđa, a onomad prođe jedan oholnik s tovarom blaga, pozdraviše ga, a taman sam pomislio da sam nadomak spokoja. Samo da znaš, ova ćuprija se jednom prelazi, a dvije obale koje spaja su dva suprotstavljena svijeta. Ne znam šta je na ovoj, a […]
Pučina plava spava
Kulturno je ovo ljeto. Baš onako pristojno. Nas su, čini mi se, učili da su kultura i pristojnost slične kategorije. Mada kultura može biti i nepristojna. Naš kulturni, pa i civilizacijski ambijent nije baš oličenje pristojnosti i smjernosti. Više nam liči na haotični performans, na poluamaterski komad sa pjevanjem, pucanjem […]
Kapi – Stanislav Švejk je bio manji od makovog zrna
Stanislav Švejk je bio manji od makovog zrna, a lakomiji od vrapca. Ptičica i zrno stalno su u njemu prebivali. Čuvao je zrno od nasrtljivog vrapca i danju i noću. Samo jednom se opustio na klupici u parku. Mlako veče ga je omamilo, a ćuk uspavao. Vrabac je iskoristio dremež, […]
Drug Tantal
Nije to lako. Muke su to. Cijeloga života, po cijeli dan, svakoga sata i minuta. Sve je tako blizu, a tako daleko. Nadohvat ruke je taj divni nedosegljivi beskraj miline. Gorko iščekivanje i neopisiva patnja našeg dobrog druga Tantala. Teško je i gledati, a kamoli biti. Drug Tantal je naša […]
Kapi – Glavonja sjedi na brijegu i smije se sumanuto
Glavonja sjedi na brijegu i smije se sumanuto. Svijet je, kaže, smiješno šaren za njegov ukus. Kad su ga pitali kakav svijet bi ga uozbiljio, glavonja se uzjogunio: Ja sam se rodio da se sprdam sa svijetom, a ne svijet sa mnom!
Jarani
Visoki su, nije da nijesu. A i osmjehuju se ponekad. Da se naježiš. I imaju onaj nedokučivi, nesaznatljivi, neodoljivi pogled. Da te spopadnu žmarci. Pogled vlastodržačke moći. To je to, valjda. Mogu samo da pretpostavim. Mislim, nikada nijesam bio na vlasti, osim dva mandata koje sam proveo na mjestu predsjednika […]

