Jasan Pogled
Imamo raznih stolnjaka.Najviše volim one karirane.Kao u starim kafanama.Kad me pitaš: Koji ću stolnjak?Kažem: Onaj karirani.Ti onda: Pa gde baš taj, taj je za svaki dan.I onda bude onaj svečani, bijeli.Pomalo krut, hladan kao snijeg.I onda se gosti raziđu, a stolnjak odleprša.A onda kravimo snijeg.Pirimo jedno drugom vatricu… Boris Jovanović […]
Kakvo li sam ja biće?Često se tako propitujem.Na primjer, dok se brijem.Ili dok čekam da se prohladi supa.I ti se vjerovatno pitaš.Džaba se pitamo.Niko, nikada, nigdje.To nije saznao.Mada, nema ništa lakše od toga da se dva bića sretnu.A kad se bića sretnu i privole, eto ti novih bića… Boris Jovanović […]
Mi nemamo baštu.Imamo nešto kao baštu.Nije to baš to.Ti si nekada imala baštu.Ja nikada nijesam.Uvijek sam gledao nečije bašte.Uvijek sam onako blenuo u tuđe bašte kao pas.I kad blenem, zadubim se.Da se ne vratiš i ne povučeš me, ostao bih.Poslije ne bih mogao lako da te stignem.Vjerovatno bih cvilio i […]
Postoje one bubice, crvenkaste, sa crnim tačkicama,u rano proljeće, u našem parku, što se kače jedna za drugu.Kao vozić.Kad šetamo, vidimo ih.Toliko ih ima.Ti mi kažeš: Vidi, eno one bubice.Pričam nešto ozbiljno.Pravim se da ih ne vidim.A vidim ih kako se kače jedna za drugu.Ti onda zaboraviš na bubice.A ja […]
Imamo neke naše šoljice.Iz njih omamno pirne kafa, na primjer – subotom.Neke sam sam birao.One demode koje ne izlaze iz mode.Neke si ti ukrala, jednog ljeta, na moru.Prvo si ih krišom zatrpala pijeskom.Pa si ih u suton, kad plaža opusti, otrpala.Koliko sam te samo nagovarao!Poslije sam te poljubio.Kako si ti […]
Sad, ne znam tačno da li baš volim da se šalim.Možda i volim.Znam da ne volim da se smijem.Smijem se nekako smiješno, pa me poslije nekako stid.Ali, volim da te nasmijem.Da ošašaviš od smijeha.Da te šašnem šalom.Kako zaustaviti motorčić tvog smijeha?Motorčić ne prestaje da brekće.A valja nam u postelju.Meni se […]
Kako ih samo sijeku, kao da siju. Kako ih samo satiru, kao da sade. Kako ih kolju, kao da miluju. Padaju, padaju, padaju… Ko ih čuje kako plaču, kako cvile, kako tuže, kako leleču, ostaje bez sna. I ako zaspi, sanja strašan šumosijek. I taj šumosijek u njemu raste. Pritisne […]
Sačuvao se među čovjekolikim samo u rijetkom prezimenu. A ni među prezimenjacima, više nema šegrta. Samo mastori, bez majstorluka. Kad ni majstori nijesu bili na cijeni, kako li bi bili šegrti… Čovjekoliko pleme se porugivalo majstorima, a izrugivalo šegrtima. Sve što se teklo strpljivom majstorijom ili mučnim šegrtovanjem, čovjekoliki su […]
Bilo bi je opet da ima glava. I zaklempastih ušesa na koje pada. Ove ovakve tikve i nijesu za nju. A ova ušesa ne mogu je začekati da na oči ne padne. A i oči koje nijesu pod njom i nijesu one oči. Bio je jednom onaj te su ga […]
Oni što iz očiju kradu- nijesu to. Ni oni što bi ukrali i ono što je za nebo svezano. Teško je danas pronaći džeparoša među čovjekolikima. A lopovčina-samo toliko. Tek lopina-kao muva na omorini. Džeparoš-nije ta fela. Lopovčići avanzovali u lopove. Lopovi-u lopine. A lopine- u državnike. Ili makar- čuvare […]