Tag: Boris Jovanović

Art

Bog u birtiji – Dželat

Sve je manje toga prokletoga soja. Gotovo, pa ih nema. Čovjekoliki im ukidaju zanat u ime čovječnosti. Dželata nema, čovječnosti nema. U vrijeme dželata, dželati su manje vladali svijetom nego u ova nedželatna vremena. Ukletstvo aporije. Dok dobri stari dželati cvile ispod gomile, novi dželati koji nijesu dželati, penju se […]

Art

Bog u birtiji – Džada

Pratila rijeku. Vodila kud je trebalo. Rijeka-do ušća, džada-do kraja džade. Džombasta, koritasta, ali sigurna. Njome se bosonogalo i zaprežilo. Taman: ni preduga, ni prekratka. Imala uzbrdice i nizbrdice. Imala i predušja i krčmice. Imala i putnike, nikad jagmu. Imala i drumske razbojnike. A sada je nema. Ostala od nje […]

Art

Bog u birtiji – Čudo

Čudo Sve su raščudili što su mogli. Pa su se svemu načudili kad su ubili čuda. A to čemu se čovjekoliki čude i nijesu čuda. Kako da se čude čudima kad u čuda ne vjeruju… Današnje čuđenje i nije čuđenje. To je zabezeknutost. Zabezeknuti nijesu začuđeni. To su prazne bečaline. […]

Art

Bog u birtiji – Čovjek

Ima li nešto prirodnije od čovjekovanja… Kad se već rodismo, ima li šta rođenije… Ima li šta, a da je među čovjekolikima teže… Još samo maličak, pa nemoguće. Samo još trošicu, pa nezamislivo. O, strašnoga usuda, biti čovjek među čovjekolikima… Bolje je-ne pokušavaj. U trbušinama im zatrbušeno čeljade koje su […]

Art

Bog u birtiji – Čamac

Ljuljuška se na talasima, a čovjekoliki se hvataju za pjenu. Nije nevidljiv, ali ga ne vide. Kad im je malo u plićaku, oni na pučinu. Čamac vezan na masnoj vodi kao gladno kuče… Prestrave se od dubina. Slute smrt u mračnim vodama. Potapa ih nezajažljivost. Utopi ih panika. Potonu kao […]

Art

Bog u birtiji – Crkva

Prvo su raspeli Raspetoga, a sad kažu: Nevjesta Hristova. Šta li rade od nevjeste, kad Njemu ono uradiše… Vole čovjekoliki da oplakuju. Nijesu to suze pokajnice. Nego one- reptilske. Evo ih sad u kolonama. Hodočaste, metanišu, cjelivaju. Viču: dostojan. Pritvrđuju: amin. Padaju pod probodena stopala. Raziđuju tvrđavice da bi se […]

Art

Bog u birtiji – Cijena

Sve su im prnje preskupe. Sve trice i kučine skaču. Samo im je ono najskuplje na rasprodaji. Daju u bescijenje ono što nema cijenu. Ubijaju i cijenu onome što su ubili. To što čovjekoliki džabaluče nije na prodaju. Tome je cijena-život. Pa ako neko oćka-neka kupi. Po toj i takvoj […]

Art

Bog u birtiji – Carinik

Carinik Onda se zatalasalo crno jalovište koje je dugo krepavalo. Carinik je prije Njegovog dolaska bio to što je bio. Kad je On došao, kad je ustalasao mrtvu vodurinu, carinik postao čovjek. Oturio carinarnicu, prosuo poreznicu i krenuo u život. Kad je On odletio, voda se opet umrtvila. Carinik, k […]

Art

Bog u birtiji – Hristos

Hristos Nije postojao, pa je postao. Onaj dugokosi drvodeljski pomoćnik, mlađani jevrejski bundžija, Božiji sin… Šta bih sad ja tu dodavao… Očigledna stvar. Kao voda, zemlja, nebo, vatra. A nijesu čovjekoliki baš od juče. Odvajkadašnja je ta rulja. Sputi, zapljuni, šibaj. Svali, unakazi, raspni. Čudna mi čuda. Onaj gore, od […]

Art

Bog u birtiji – Hljeb

Hljeb Ono tijesto umiješeno njihovim kvascem u utrobi im se razbrekne i oni-mirni. Siti sitani kao bijeli crvi. Kad ogladne, a sve su manje pauze između gladi, čovjekoliki-jopet. Zatiskuju se nabubrelinom. I opet se svale. I upadnu u mrtvilo kao kamen u lokvu. Glad ih probudi, pa nanovo. Hljeb ćuti […]