Sve je manje toga prokletoga soja. Gotovo, pa ih nema. Čovjekoliki im ukidaju zanat u ime čovječnosti. Dželata nema, čovječnosti nema. U vrijeme dželata, dželati su manje vladali svijetom nego u ova nedželatna vremena. Ukletstvo aporije. Dok dobri stari dželati cvile ispod gomile, novi dželati koji nijesu dželati, penju se […]
Tag: Boris Jovanović
Bog u birtiji – Džada
Pratila rijeku. Vodila kud je trebalo. Rijeka-do ušća, džada-do kraja džade. Džombasta, koritasta, ali sigurna. Njome se bosonogalo i zaprežilo. Taman: ni preduga, ni prekratka. Imala uzbrdice i nizbrdice. Imala i predušja i krčmice. Imala i putnike, nikad jagmu. Imala i drumske razbojnike. A sada je nema. Ostala od nje […]
Bog u birtiji – Čudo
Čudo Sve su raščudili što su mogli. Pa su se svemu načudili kad su ubili čuda. A to čemu se čovjekoliki čude i nijesu čuda. Kako da se čude čudima kad u čuda ne vjeruju… Današnje čuđenje i nije čuđenje. To je zabezeknutost. Zabezeknuti nijesu začuđeni. To su prazne bečaline. […]
Bog u birtiji – Čovjek
Ima li nešto prirodnije od čovjekovanja… Kad se već rodismo, ima li šta rođenije… Ima li šta, a da je među čovjekolikima teže… Još samo maličak, pa nemoguće. Samo još trošicu, pa nezamislivo. O, strašnoga usuda, biti čovjek među čovjekolikima… Bolje je-ne pokušavaj. U trbušinama im zatrbušeno čeljade koje su […]
Bog u birtiji – Čamac
Ljuljuška se na talasima, a čovjekoliki se hvataju za pjenu. Nije nevidljiv, ali ga ne vide. Kad im je malo u plićaku, oni na pučinu. Čamac vezan na masnoj vodi kao gladno kuče… Prestrave se od dubina. Slute smrt u mračnim vodama. Potapa ih nezajažljivost. Utopi ih panika. Potonu kao […]
Bog u birtiji – Crkva
Prvo su raspeli Raspetoga, a sad kažu: Nevjesta Hristova. Šta li rade od nevjeste, kad Njemu ono uradiše… Vole čovjekoliki da oplakuju. Nijesu to suze pokajnice. Nego one- reptilske. Evo ih sad u kolonama. Hodočaste, metanišu, cjelivaju. Viču: dostojan. Pritvrđuju: amin. Padaju pod probodena stopala. Raziđuju tvrđavice da bi se […]
Bog u birtiji – Cijena
Sve su im prnje preskupe. Sve trice i kučine skaču. Samo im je ono najskuplje na rasprodaji. Daju u bescijenje ono što nema cijenu. Ubijaju i cijenu onome što su ubili. To što čovjekoliki džabaluče nije na prodaju. Tome je cijena-život. Pa ako neko oćka-neka kupi. Po toj i takvoj […]
Bog u birtiji – Carinik
Carinik Onda se zatalasalo crno jalovište koje je dugo krepavalo. Carinik je prije Njegovog dolaska bio to što je bio. Kad je On došao, kad je ustalasao mrtvu vodurinu, carinik postao čovjek. Oturio carinarnicu, prosuo poreznicu i krenuo u život. Kad je On odletio, voda se opet umrtvila. Carinik, k […]
Bog u birtiji – Hristos
Hristos Nije postojao, pa je postao. Onaj dugokosi drvodeljski pomoćnik, mlađani jevrejski bundžija, Božiji sin… Šta bih sad ja tu dodavao… Očigledna stvar. Kao voda, zemlja, nebo, vatra. A nijesu čovjekoliki baš od juče. Odvajkadašnja je ta rulja. Sputi, zapljuni, šibaj. Svali, unakazi, raspni. Čudna mi čuda. Onaj gore, od […]
Bog u birtiji – Hljeb
Hljeb Ono tijesto umiješeno njihovim kvascem u utrobi im se razbrekne i oni-mirni. Siti sitani kao bijeli crvi. Kad ogladne, a sve su manje pauze između gladi, čovjekoliki-jopet. Zatiskuju se nabubrelinom. I opet se svale. I upadnu u mrtvilo kao kamen u lokvu. Glad ih probudi, pa nanovo. Hljeb ćuti […]