Tag: Boris Jovanović

Art

Bog u birtiji – Hipatija

Hipatija Kome se čovjekoliki namerače, kome se navale na život, prođe kao Hipatija iz Aleksandrije. Ne pomaže tu ni matematika, ni astronomija, ni filozofija. Još niko nije pobijedio zanosno zlo. Oni što su zlu odoljeli, zlo su obršili. Koliko li je nesrećnih kćeri Teonovih… Ona njima-Platona i Aristotela, oni njoj-kamen […]

Art

Bog u birtiji – Učitelj

Učitelj Kad su sve pokupovali, kupili su i škole. I učitelje, đuture. Kud i june, tu i uže. Kupovali ukradak lupeškim paruljinama. Čovjekoliki kupili i zvanje. Pravo-pravcato zvanje. Prodali im ga škole i učitelji koje su kupili. I svi su dobro prošli. Sem znanja. Koje se ne kupuje i ne […]

Art

Bog u birtiji – Ulica

Ulica Napustili svoja zborna mjesta. Više ih nema na stepeništima, po haustorima. Ne zasijavaju trotoare upljuvcima, ljuspicama, čepovima, opušcima. Čovjekoliki ne znaju da uličare kao njihovi uličarski preci. Ne kriju se pod strehama kao golubovi kad grune ljetnji dažd. Ne utrčavaju u ulaze kad zabujiči jesenja hladna kišetina. Nema ih […]

Art

Bog u birtiji – Ugled

Ugled I ova se kukavna riječ hvata na udicu. Na udicu bez mamila. Pa čik, izvadi je iz ponora. A negdje je na dnu, u mulju. Priklopljena dnom dna. Ugušena pod sigom. I ako je izvučeš, biće da je mrtva. Mrtva i izobličena. Naduvena i modra. Kao svaka jadna potopljenica. […]

Art

Bog u birtiji – Ćuk

Ćuk        To je bila pjesma… Ljepša mi od slavujeve. A nikom nijesam pričao. Ko bi se još divio kreketanju i ćurlikanju. Tajim taj zastid. A bilo je, baš je bilo… Da se ova duša varoška nauživa. Poslije su čovjekoliki pojeli pola gradskog parka. Pa su ga dotucale kisele kiše. Iskrivili […]

Art

Bog u birtiji – Ćirilica

Ćirilica Najprije su joj zabili klince pod slova baš oni čovjekoliki koje je ispisala. Njih je žive upisala, a oni je živu sahranili. Postoji li nešto slično u životinjskim carstvu: da mladunčad sahranjuju živu materu… Ako postoji, bar nijesu unikum. Kažu-grdna im je. Kažu da im je kao sparuškana baba. […]

Art

Bog u birtiji – Ćasa

Ćasa Bivalo je u njoj i sitnih para. I stranih kovanica. Na primjer: holandski guldeni ili poljske zlote. Pa poneki ćoravi dinar, još iz onih vremena. Pa plutani zapušač i bogaljasta štipaljka. Pa mesingano dugmence i plastična kašičica. Pa značka sa petokrakom i gipsana balerina. Pa kutija sa tri šibice […]

Art

Bog u birtiji – Tuga

Tuga Ima nešto o tome kod Čehova u onoj velikoj majušnoj priči. U onoj običnosti sa okidačem. U njoj i nema nekih bogzna suza, ali ima snijega. I taj snijeg pokriva pala ramena onog kočijaša. Pokriva i put pred njim i konjića. Sije tuga sa neba kao da nebo samo […]

Art

Bog u birtiji – Tišina

Tišina To nije ćutanje. Time se ćutanje liječi. Ko umije da je čuje, čuo je najljepšu muziku. Kad su je zatukli galamom i halabukom, čovjekoliki su izgubili  sluh. I sada se pretvaraju da čuju sve, a ne čuju ništa. Čekeću zaludna čeketala, okreće se zaludni točak na ropcu plitke vode. […]