Ljuljuška se na talasima, a čovjekoliki se hvataju za pjenu. Nije nevidljiv, ali ga ne vide. Kad im je malo u plićaku, oni na pučinu. Čamac vezan na masnoj vodi kao gladno kuče… Prestrave se od dubina. Slute smrt u mračnim vodama. Potapa ih nezajažljivost. Utopi ih panika. Potonu kao […]
Tag: Boris Jovanović
Bog u birtiji – Crkva
Prvo su raspeli Raspetoga, a sad kažu: Nevjesta Hristova. Šta li rade od nevjeste, kad Njemu ono uradiše… Vole čovjekoliki da oplakuju. Nijesu to suze pokajnice. Nego one- reptilske. Evo ih sad u kolonama. Hodočaste, metanišu, cjelivaju. Viču: dostojan. Pritvrđuju: amin. Padaju pod probodena stopala. Raziđuju tvrđavice da bi se […]
Bog u birtiji – Cijena
Sve su im prnje preskupe. Sve trice i kučine skaču. Samo im je ono najskuplje na rasprodaji. Daju u bescijenje ono što nema cijenu. Ubijaju i cijenu onome što su ubili. To što čovjekoliki džabaluče nije na prodaju. Tome je cijena-život. Pa ako neko oćka-neka kupi. Po toj i takvoj […]
Bog u birtiji – Carinik
Carinik Onda se zatalasalo crno jalovište koje je dugo krepavalo. Carinik je prije Njegovog dolaska bio to što je bio. Kad je On došao, kad je ustalasao mrtvu vodurinu, carinik postao čovjek. Oturio carinarnicu, prosuo poreznicu i krenuo u život. Kad je On odletio, voda se opet umrtvila. Carinik, k […]
Bog u birtiji – Hristos
Hristos Nije postojao, pa je postao. Onaj dugokosi drvodeljski pomoćnik, mlađani jevrejski bundžija, Božiji sin… Šta bih sad ja tu dodavao… Očigledna stvar. Kao voda, zemlja, nebo, vatra. A nijesu čovjekoliki baš od juče. Odvajkadašnja je ta rulja. Sputi, zapljuni, šibaj. Svali, unakazi, raspni. Čudna mi čuda. Onaj gore, od […]
Bog u birtiji – Hljeb
Hljeb Ono tijesto umiješeno njihovim kvascem u utrobi im se razbrekne i oni-mirni. Siti sitani kao bijeli crvi. Kad ogladne, a sve su manje pauze između gladi, čovjekoliki-jopet. Zatiskuju se nabubrelinom. I opet se svale. I upadnu u mrtvilo kao kamen u lokvu. Glad ih probudi, pa nanovo. Hljeb ćuti […]
Bog u birtiji – Hipatija
Hipatija Kome se čovjekoliki namerače, kome se navale na život, prođe kao Hipatija iz Aleksandrije. Ne pomaže tu ni matematika, ni astronomija, ni filozofija. Još niko nije pobijedio zanosno zlo. Oni što su zlu odoljeli, zlo su obršili. Koliko li je nesrećnih kćeri Teonovih… Ona njima-Platona i Aristotela, oni njoj-kamen […]
Bog u birtiji – Fenjer
Fenjer Šta li im sad sine i pokaže put… To što im sjaji, to što im blješti i nije svijetlo. To im je neki usijani mrak. To im je mrkalište što se blista. Čovjekoliki gaze kao da Savaota vide, a ne vide ni prst pred nosom. Ne vide ni sebe, […]
Bog u birtiji – Učitelj
Učitelj Kad su sve pokupovali, kupili su i škole. I učitelje, đuture. Kud i june, tu i uže. Kupovali ukradak lupeškim paruljinama. Čovjekoliki kupili i zvanje. Pravo-pravcato zvanje. Prodali im ga škole i učitelji koje su kupili. I svi su dobro prošli. Sem znanja. Koje se ne kupuje i ne […]
Bog u birtiji – Ulica
Ulica Napustili svoja zborna mjesta. Više ih nema na stepeništima, po haustorima. Ne zasijavaju trotoare upljuvcima, ljuspicama, čepovima, opušcima. Čovjekoliki ne znaju da uličare kao njihovi uličarski preci. Ne kriju se pod strehama kao golubovi kad grune ljetnji dažd. Ne utrčavaju u ulaze kad zabujiči jesenja hladna kišetina. Nema ih […]