Jasan Pogled
Paviljon br. 6 (4) VIII Prije jedno dvije godine zemstvo je najzad nekako postalo darežljivo i odlučilo da svake godine daje trista rubalja kao pomoć za povećanje medicinskog personala u gradskoj bolnici sve do otvaranja zemske bolnice, pa je kao pomoćnik Anđreju Jefimiču bio pozvan sreski ljekar Jevgenij Fjodorič Hobotov. […]
VI Njegov život tekao je ovako. Obično je ustajao oko osam sati ujutro, oblačio se i pio čaj. Zatim bi sjedio u svom kabinetu ili bi otišao u bolnicu. U uskom i mračnom bolničkom hodniku sjede ambulantni bolesnici i čekaju da budu primljeni. Pored njih, lupajući čizmama po podu […]
Paviljon broj 6 (2) III Jednog jesenjeg jutra, podigavši okovratnik svog zimskog kaputa i gacajući po blatu, sokacima i dvorištima, išao je Ivan Dmitrič nekom građaninu da izvrši naplatu u vezi sa pljenidbenim nalogom. Bio je potišten kao i uvijek ujutro. U jednom sokaku je sreo dva vezana […]
I U bolničkom dvorištu nalazi se omanja kuća zarasla u čitavu šumu čičaka, koprive i divlje konoplje. Krov joj je zahrđao, dimnjak se napola srušio, stepenice na ulazu istrulile i zarasle u travu, a od maltera su ostali samo tragovi. Prednjom stranom kućica je bila okrenuta prema bolnici, a zadnjom […]
Na stanici Nikolajevske železnice srela se dva prijatelja: jedan debeo, drugi mršav. Debeli tek što beše ručao u staničnom restoranu, i njegove masne usne rumenele su se kao zrele višnje. Mirisao je na heres i flerdoranž. A mršavi tek što beše izašao iz vagona — sav pretrpan koferima, zavežljajima […]
Bilo je to pred samu noć. U čika-Tihonovoj krčmi sedela je trupa kočijaša i bogomoljaca. U krčmu ih je saterala jesenja provala oblaka i oštar i vlažan jesenji vetar, koji je kao bič šibao po licu. Prokisli i umorni putnici sedeli su na klupama pored zidova i dremali, osluškujući […]
Nevskim prospektom išao je mali, izborani starčić s ordenom o vratu. Sledio ga je skakućući sitan mlad čovek, s kokardom i modrocrvenim nosom. Starac je bio namršten i zamišljen, a mladić je zabrinuto žmirkao i izgledao je kao da će zaplakati. Obojica su išli Jevlampiju Stepanoviču. — Nisam kriv, ujkice! […]
Pred kuću spahije Grjabova stigoše divne kočije sa gumenim točkovima, somotskim sedištem i debelim kočijašem. Iz kočija iskoči predstavnik plemstva u srezu Fjodor Andrejič Atcov. U predsoblju ga dočeka sanjivi lakej. — Jesu li gospoda kod kuće? — upita predstavnik plemstva. — Ne, gospodine. Gospođa je s decom otišla u […]
U svome životu sam video mnogo kuća, velikih i malih, kamenih i drvenih, starih i novih, ali jedna mi se kuća naročito urezala u sećanje. A to, međutim, i nije kuća nego kućica. Ona je mala, prizemna, sa tri prozora, i strašno liči na malu grbavu staricu u noćnoj kapici. […]
Ivan Ivanič Lapkin, mladić prijatne spoljašnosti, i Ana Semjonovna Zambljicka, mlada devojka prćasta nosića, strčaše niz strmu obalu i sedoše na malu klupu. Klupica se nalazila kraj same vode, među gustim žbunjem mladog vrbaka. Divno mestance! Kad sedne čovek tu, onda je skriven od sveta — vide ga samo ribe […]