Tag: Danilo Kiš

Anatomija Fenomena

Kišova estetika i poetika (14) – Put u Haanan — zemlju obećanu [Tema: Kiš]

Priča „Crvene marke s likom Lenjina”, ispisana na sâmom kraju Enciklopedije predstavlja piščevu zrelo oblikovanu književnu filozofiju, neku vrstu književnog zavještanja. Magistralna tema smrti, eros i tanatos, dakle ljubav, smrt i umjetnost u centru su Kišovih interesovanja. Priča o ljubavi i smrti poslužiće za pretresanje smisla umjetnosti. Umjetnost je subjektivno […]

Anatomija Fenomena

Knjiga kraljeva i budala [Tema: Kiš]

1 Zločin koji će se dogoditi nekih četrdeset godina kasnije bio je nagovešten u jednom peterburškom listu avgusta hiljadu devetsto šeste godine. Članci su izlazili u nastavcima a potpisivao ih je glavni urednik tih novina izvesni Kruševan, A. P. Kruševan, koji je kao podstrekivač pogroma u Kišinjevu imao na duši […]

Anatomija Fenomena

Kišova estetika i poetika (13) – U obezboženom svijetu sve je dozvoljeno [Tema: Kiš]

Kiš je na jednom polju razvrstao one ličnosti koje su, igrom slučaja, mudrošću ili u sudaru sa smrću oči u oči prepoznali Antihrista i to iskustvo platili glavom, a s druge strane pretpostavio povorku bezimenih ideologa i mučitelja u njegovoj neposrednoj službi. Prvo, mitropolit sveruski, ugledavši horde Antihrista kako osvajaju […]

Anatomija Fenomena

Kišova estetika i poetika (12) – Riječ prethodi djelu, a ne obrnuto [Tema: Kiš]

Poučen starozavjetnim iskustvom, solomonovskom mudrošću, Kiš će besmisao mudrosti situirati u cijeli prostor egzistencije, prvenstveno u prostor umjetnosti i umjetničkog stvaranja za koji se uobičajeno vjeruje da je plod kreativnog umjetnika. Kiš govori o talentovanom umjetniku, ali i besmislenoj taštini njegovog napora: „Nadnevši se nad ponor on ni sâm nije […]

Anatomija Fenomena

Kišova estetika i poetika (11) – Riječ prethodi djelu, a ne obrnuto [Tema: Kiš]

Poučen starozavjetnim iskustvom, solomonovskom mudrošću, Kiš će besmisao mudrosti situirati u cijeli prostor egzistencije, prvenstveno u prostor umjetnosti i umjetničkog stvaranja za koji se uobičajeno vjeruje da je plod kreativnog umjetnika. Kiš govori o talentovanom umjetniku, ali i besmislenoj taštini njegovog napora: „Nadnevši se nad ponor on ni sâm nije […]

Anatomija Fenomena

Kako se ovdje rano smrkava [Tema: Kiš]

Pišući svoju ”porodičnu trilogiju”, romane ”Rani jadi”, ”Bašta, pepeo”, ”Peščanik”, Danilo Kiš je u svojim autokritičkim refleksijama, svoja djela, odnosno vlastitu literarnu ”fakturu”, uporedio sa likovnim, slikarskim tehnikama : po njemu , prvi kratki roman ”Rani jadi ”, bio je literarna parafraza ”skice”, ”crteza u ugljenu”, “Bašta, pepeo”, sljedeći po […]

Anatomija Fenomena

Kišova estetika i poetika (10) – O taštini i opasnostima nadahnuća [Tema: Kiš]

Pisac je uspio da iznijansira nekoliko suštinskih pitanja o odnosu između umjetnosti i morala, smislu umjetnosti, umjetničke poruke i komunikacije između emitenta i primaoca. Tako se može izvesti sljedeći zaključak: 1. umjetnost ima moralno dejstvo jer proizvodi dobre ili loše reakcije, 2. čak i kad nema za cilj izazivanje moralne […]

Anatomija Fenomena

Kišova estetika i poetika (9) – Istina privida i privid istine [Tema: Kiš]

Ars definitio hominis Istina privida i privid istine „Pričom o majstoru i učeniku” Kiš će maestralno otvoriti novo poglavlje u Enciklopediji, posvetivši se ispitivanju smisla umjetnosti. Zagledanost u polje umjetničkog za Kiša primarno znači utvrditi polje njenog djelovanja — funkciju koju obavlja u ljudskom životu. Pitanje misije umjetnosti, uporedo sa […]

Anatomija Fenomena

Kišova estetika i poetika (8) – Smrt ili san / requiem usnulim u snu [Tema: Kiš]

Smrt ili san / requiem usnulim u snu U „Legendi o spavačima”, možda jednoj od estetski najvrednijih priča u Kišovom opusu, nastavlja se osnovna preokupacija iz „Simona Čudotvorca” i Kišova vezanost za temu smrti. U uvodnom djelu ritmičkim ponavljanjem rečenice: „Ležahu nauznak”, kojim počinje i završava se tok priče, pisac […]

Anatomija Fenomena

Kišova estetika i poetika (7) – Slijepo vjerovanje ukida slobodu, ali i vjeru [Tema: Kiš]

Smisao Čuda za utemeljivanje vjere je neprocjenjiv jer se praktično potvrđuje upliv transcendencije na konkretno postojanje. Čuda dokazuju da je nemoguće moguće, i da ono što se protivi našoj logici i zdravom razumu može dobiti status egzistencije. Sam čin u religiji usmjeren je na kolektivnu svijest odakle se potvrđuje autoritet […]