Jasan Pogled
(Mark Tompson: Izvod iz knjige rođenih, preveo sa engleskog Muharem Bazdulj, Clio, Beograd, 2014) Želeći da utvrdi razloge za odsutnost Danila Kiša iz angloameričke književnosti, uprkos afirmativnim sudovima Suzan Sontag, Nadin Gordimer, Josifa Brodskog, Salmana Ruždija i Milana Kundere, ali i da razume motive zbog kojih se njegova ovdašnja slava i […]
Elektra je nastala 1968, u drugoj godini BITEF-a, kada je Beograd bio neprikosnoveno svetsko pozorišno središte. Ona se može smatrati nekom vrstom Kišovog hommage-a umetnosti koja je tih godina sabirala u sebi, kao u kakvoj žiži, velik deo energije pobune u čijem se znaku završava šesta decenija. Što se tiče […]
U rujnu 1980. godine postao sam brucoš Ljubljanskog sveučilišta. Kao redovno upisani student, na Odjelu komparativne književnosti i književne teorije, stigao sam na prvo predavanje. U jednoj od dviju najvećih predavaonica Filozofskog fakulteta, koje su se nadvile nad Aškerčevu cestu, potražio sam mjesto među brojnim studenticama i — vrlo rijetkim […]
U naslovima dvije knjige pripovijedaka, Grobnica za Borisa Davidoviča i Enciklopedija mrtvih, dominiraju simboli smrti. Riječi „grobnica” i „mrtvi”, naslovom, kao početkom, uvode čitaoca u temu egzistencije ili u dijalog s književnim svijetom ljudske istorije. Ciklus povijesti i priča u obje knjige estetski sintetizuju temu čovjeka i ljudskih sudbina. U […]
Kritičarski tekstovi u opusu Danila Kiša sasvim su uzgredni i uglavnom impresionističkog karaktera (na primer, o poeziji Marije Čudine, o slikama Slobodane Matić i Veličkovićevim Trkačima). Pravom književnom kritikom možemo smatrati tek završno poglavlje Časa anatomije — „Dupli gulaš Branimira Šćepanovića” — kako zbog ambiciozne piščeve zamisli (to je čitava […]
(Homo po-eticus u Peščaniku Danila Kiša) „Citat nije ispis. Citat je cvrčak.Njegovo je svojstvo da nikada ne zaćuti.“ Osip Mandeljštam 1. Najveći broj intervjua Danila Kiša odnosi se na njegov roman Peščanik. Za takvu receptivnu „tvrđavu“ pisac je morao računati na mali broj pravih čitalaca i bilo bi ih još […]
Jezikoslovac kad fizički odloži pročitana djela Danila Kiša, osjeti snažnu potrebu da s lingvističkog aspekta, gotovo anatomski, promatra, analizira, svako njegovo djelo da bi došao do onog što nazivamo korijenom — osnovnim zrnom. Brzo i dosta lako čitaoca okupira snaga riječi u gorčini surovih realija. Eho te gorčine, gorčine ispod […]
I Moje istraživanje nacionalizma daje osnovu da se integral nacije i sindrom nacionalizma razvojno, konkretno-istorijski i iskustveno rasprave. Zapisivao sam naznake o naciji i nacionalizmu još u vrijeme kada su rijetki, kao Danilo Kiš, svojom misaonom moći i umjetničkom senzibilnošću mogli da naslute, provide pa i najave pošasti nacionalizma. Nacija […]
Tresak cinkane kante što je pretura vetar. Automobili bruje kližuć po kocki puta kao po ribama sura voda Hadsona. Još se čuje glas koji pripada Muzi; u sutonu zvuči kao ničiji, ječi jednolično poput zujanja muve u zimski kad tone san: šapuće bez značenja reči. Nerazbirljivost slova. Razlistan kupus tučanih […]
Priča „Crvene marke s likom Lenjina”, ispisana na sâmom kraju Enciklopedije predstavlja piščevu zrelo oblikovanu književnu filozofiju, neku vrstu književnog zavještanja. Magistralna tema smrti, eros i tanatos, dakle ljubav, smrt i umjetnost u centru su Kišovih interesovanja. Priča o ljubavi i smrti poslužiće za pretresanje smisla umjetnosti. Umjetnost je subjektivno […]