Jasan Pogled
Pišući svoju ”porodičnu trilogiju”, romane ”Rani jadi”, ”Bašta, pepeo”, ”Peščanik”, Danilo Kiš je u svojim autokritičkim refleksijama, svoja djela, odnosno vlastitu literarnu ”fakturu”, uporedio sa likovnim, slikarskim tehnikama : po njemu , prvi kratki roman ”Rani jadi ”, bio je literarna parafraza ”skice”, ”crteza u ugljenu”, “Bašta, pepeo”, sljedeći po […]
Pisac je uspio da iznijansira nekoliko suštinskih pitanja o odnosu između umjetnosti i morala, smislu umjetnosti, umjetničke poruke i komunikacije između emitenta i primaoca. Tako se može izvesti sljedeći zaključak: 1. umjetnost ima moralno dejstvo jer proizvodi dobre ili loše reakcije, 2. čak i kad nema za cilj izazivanje moralne […]
Ars definitio hominis Istina privida i privid istine „Pričom o majstoru i učeniku” Kiš će maestralno otvoriti novo poglavlje u Enciklopediji, posvetivši se ispitivanju smisla umjetnosti. Zagledanost u polje umjetničkog za Kiša primarno znači utvrditi polje njenog djelovanja — funkciju koju obavlja u ljudskom životu. Pitanje misije umjetnosti, uporedo sa […]
Smrt ili san / requiem usnulim u snu U „Legendi o spavačima”, možda jednoj od estetski najvrednijih priča u Kišovom opusu, nastavlja se osnovna preokupacija iz „Simona Čudotvorca” i Kišova vezanost za temu smrti. U uvodnom djelu ritmičkim ponavljanjem rečenice: „Ležahu nauznak”, kojim počinje i završava se tok priče, pisac […]
Smisao Čuda za utemeljivanje vjere je neprocjenjiv jer se praktično potvrđuje upliv transcendencije na konkretno postojanje. Čuda dokazuju da je nemoguće moguće, i da ono što se protivi našoj logici i zdravom razumu može dobiti status egzistencije. Sam čin u religiji usmjeren je na kolektivnu svijest odakle se potvrđuje autoritet […]
U nastojanju da rekonstruišemo Kišov književni prosede, Enciklopedija mrtvih je možda najznačajniji materijal. Pisana u zreloj fazi (1983), Enciklopedija predstavlja sâmu suštinu piščevih književnih i idejnih rješenja, potpunu viziju filozofije života, ali i filozofije pisanja — kapitalno djelo po estetskim i misaonim dometima. Sastavljena od devet kratkih priča, od kojih […]
Već u toku života, i to je ono što Kiš uporno ponavlja, sve dogođeno ima eshatološku vrijednost. Dimenzija vječnosti prelama se ne u stvarnosti koja je promjenljiva, već u našem viđenju stvarnosti. Svako saznanje, vjerovanje, mišljenje, ideja, lijepo i dobro ima trajnu vrijednost, ali ne kao atribut postojećeg svijeta, već […]
Kao i svaka enciklopedistika, Enciklopedija mrtvih ima stroga pravila i u sadržinskom i u formalnom smislu. Njeni sastavljači ne rade nasumice, već bilježe podatke na osnovu precizno formulisanih zakona. Junakinja se susrijeće sa biografijom svog oca koja je brižljiv i nepristrasno ispisana u enciklopedijskom pogledu. Za objektivnost podataka garant su […]
Literatura i život se dodiruju u smrti jer je kraj ono što obezbjeđuje njihov uzajamni smisao. Sagledavajući životne relacije pod prizmom smrti, Kiš je doveo u vezu realno i metafizičko vrijeme, utvrdio tačke njihovog kontakta u realnosti. U svijetlu takvog iskustvenog horizonta i uvažavanja smrti kao posljednjeg neprijatelja čovjeka brišu […]
Kiš inklinira metafizičkoj, a ne ljudskoj pravdi. Za one koji ne ulaze u postojeće enciklopedije, nebitne iz ugla istorijske logike, postoji vječna Knjiga umjetnosti. U velikoj Knjizi svijeta, čiji je literatura djelić, ima dovoljno prostora za zapis o svim ljudskim stvorenjima koja su bila, koja jesu i koja će biti. […]