Jasan Pogled
Posle pedesete godine polako počinjemo da umiremo u tuđim smrtima. Veliki čarobnjaci, šamani mladosti odlaze jedan za drugim. Ponekad više i ne mislimo toliko na njih, ostali su za nama u istoriji; other voices, other rooms, su nas zvali. Na neki način su uvek bili tu, ali poput slika koje […]
Minuo je Markes ovim urnebesnim svijetom. Urnebesje i magija njegovih knjiga polako gubi efekat fantastičnog i postaje zapravo čist realizam. Dakle, po svemu sudeći, veliki Gabo gubi bitku sa ovozemaljskom fantazijom. Hispanoamerička magija postaje mala naspram našeg i bjelosvjetskog hohštapleraja. Svojom smrću Markes započinje svoju besmrtnost i ostavlja nas da […]
(fragmenat) On sada ima oko pedeset godina – nikako manje od pedeset, može samo više – živi u izgnanstvu (kao Kundera), piše na svom maternjem jeziku, češkom, slovačkom, poljskom, mađarskom, srpsko-hrvatskom (srpskom ili hrvatskom), možda i na jidišu (mada mi se čini odveć mlad za to), kao da piše na […]
Nalazi se istočno od Usamljenih ostrva. Ime mu je dao Kaspijan X od Narnije u četvrtoj godini svoje vladavine. Zapis urezan na prednjoj strani litice nad zalivom, u kome se on tu prvi put iskrcao, stoji tu u spomen na taj događaj. Ostrvo je planinsko, s dubokim zalivima nalik fjordovima […]
3 U ratovanju u rovovima pet je važnih stvari: ogrijevno drvo, hrana, duhan, svijeće i neprijatelj. Zimi na fronti Zaragoze bile su važne upravo tim redom, s neprijateljem daleko posljednjim. Osim noću, gdje se uvijek mogao očekivati iznenadni napad, nitko se nije zabrinjavao zbog neprijatelja. Bili su to tek udaljeni […]
Piše: Vladimir Pištalo Zanjihane Poruke Najpoželjniji reklamni prostor na svetu je pozadina ženskih trenerki. Nikad nisam propustio ni jednu reč ispisanu na toj pozadini. Sa tugom mislim kako je taj reklamni prostor decenijama stajao prazan, sem zanjihane talasaste poruke koju je sama priroda tu upisala, poruke slične protoku vode, njihanju […]
S neba ih gleda, strašni su mu i smiješni dok gaze za fenjerdžijom. Kad upale svijetlo, u njima se nakupi mrak. Zato jedino fenjer mogu podnijeti. I svijeću, ako nije zadušna. Tesla ih gleda, hvata se za glavu, suze mu kao nikad potresaju biće. Okupan svijetlom, vapi Bogu: Kazni me […]
Treći dio intervjua objavljenog u časopisu London Magazine, dec.1974. – jan.1975. Razgovarao Robert Venerstajn U jednom periodu života niste pisali deset godina. Zašto? BUK: To je počelo 1945. Jednostavno sam odustao. Ne zato što sam mislio da sam loš. Mislio sam samo da je nemoguće da se probijem. Prestao sam […]
Više volim ruže, ljubavi moja, od otadžbine, I draže su mi magnolije Od slave i vrline. Dogod me život ne umori, puštam Da život kroz mene protiče, A ja da se ne promenim. Šta mari onaj kog se ništa više ne tiče Što jedan gubi a drugi pobeđuje, Ali, zora […]
Nema ko ne voli lovu: svi je i maze i ljube i na grudi privijaju i u lepe krpice uvijajaju i paze ko lutku. A neki čak uramljuju kintu, kače je na zid i mole joj se ko ikoni. Drugi, pak, tove svoju lovu: otvaraju joj usta i kljukaju je […]