Kamenuju vješticu.Nesrećnica podsjeća Gojka na srnu.Lud od bola, preklinje ih da odustanu.Ljubi njeno čelo, dotiče joj razjedene usne, upija umirući pogled.Uplakano dijete traži majku.Kako se zoveš, dječače? – pitaju ga.– Gojković  -kaže kroz drhtaj.Poletjela je prva kamenica i razbila čelo djetetu. Boris Jovanović

S neba ih gleda, strašni su mu i smiješni dok gaze za fenjerdžijom.Kad upale svijetlo, u njima se nakupi mrak.Zato jedino fenjer mogu podnijeti.I svijeću, ako nije zadušna.Tesla ih gleda, hvata se za glavu, suze mu kao nikad potresaju biće.Okupan svijetlom, vapi Bogu:Kazni me Svemogući, jer ko sam ja da […]

A ako gazi snijeg, za njim ne ostaju tragovi.Otkud je te zime došao, niko nije znao.Niko mu nije krenuo u susret i njegovo lice ostade tajna.Vitak je, dugokos, u čudnoj bijeloj pelerini.Kapije pred njim zatvaraju.Kad su ga svalili na zemlju, udarali su crnim učvorenim motkama sve dok mu pelerina na […]

Prvi stoji uzvodno, puni kotaricu ribom i pušta je niz maticu.Drugi zna gdje treba čekati, prihvata punu kotaricu i izvlači je na obalu.I tako cijelog dana – nekad i deset, nikada manje od tri.Onoga uzvodno nikada nije vidio.Okrzne ga pogledom, kad se dalek i crn uzvere padinom.Čini mu se da […]

Koliko okom, toliko umom.Iz atara im ne izlazi ni nož, ni zdravica.Jedan je volio da krišom gleda zvijezde pa je razgovoren rakijom rekao:Ovo naše katunište nije ni za dno Njegovog naprstka.– A i On i njegov naprstak, ni dance naše jame! – odgovorili su kočoperno.Tukli su ga dok mu zvijezde […]

Samo polajavaju psi, a vuka niko nije vidio.Orlovi se dozivaju, a ne smiju da se sretnu.U kamenjaru se sklupčavaju zmije.Dolovi se uliježu isprovaljivani jamama.Uvijek dočergaju.Rasamaruju pretovarene konje, onda ih cijelog dana brane od muva.Kad zahladi , čergaju nazad.Tuku djecu plašeći ih zvjerovima. Boris Jovanović

Samo su na jedno mislili:kako da dograbe zoru i potegnu hladne noževe.Već ih je vidio u ludom kovitlacu preklanih grkljana.Sad merači njihove bratske čuture. Boris Jovanović

Izdvajaju se iz crne gomile.Vretenasti i mrki, skidaju zamašćene kape i prilaze mu ruci.Cjelivaju krst postiđeno, tiho.Ljube se srdačno i uzimaju blagoslov.Gleda ih kako zagrljeni odmiču.Lice mu neveselo, oko suzno.Zna: čim umaknu pogledu prosuće krv prvome do sebe.U kupinovom grmu ostaće njihove kape. Boris Jovanović

Vratili su se kasno.Napunili čaše.Porazbijali okna.Zure u prozore.Ne smiju izaći.Strahuju da je napolju polomljeno nebo. Boris Jovanović

Najteže su im usirene riječi.Brzim korakom odmiču suprotnim smjerovima.Kad se udalje od poslednjeg svijetla uplaši ih mrak i samoća, pa jedva čekaju da se opet sastanu.Iščekuju žudno ponovni susret da bi opet ćutali. Boris Jovanović