Gordo je rušio kamene mostove.Sladostrasno ih pretvarao u prah.Razvijani prah se pretvarao u ništa.On se pretvarao u led.Ona u nigdinu.– Šta to pucketa? – pita – Sjediš li pored vatre?– Moja minđuša se klati – kaže jecajno – Dotiče slušalicu.Zna: velika srebrna alka koja joj divno pristoji ukazuje se ljupko […]

Stalno je govorila: Gledam ih s prezirom.Stalno sam želio da me gleda.Nikada me nije gledala.Samo je pričala i krila oči.Kad me je konačno pogledala, stresao sam se od prezira u lijepim očima.I ostavio sam je.Kao umiruću pčelu.Nosim žaoku u srcu. Boris Jovanović

Bljesak pogleda i strašna munja uobrazilje.Nakon koncerta, razjapljena čežnja.Primadona otključava vrata starog zamka.Mirišu mu valovi njene kose.Kisne, odmiče kroz noć i strepi od provalije pred sobom. Boris Jovanović

Živi u zemlji ruža.Spava na ružinim laticama.Izjutra se krijepi slatkim od ruža.Lijepo je biti gospodar zemlje koja miriše.Prvi put sam sedla konja, baca se na sedlasta leđa, juri galopom, satire pratnju za sobom.Zubima steže trnoviti bokor, krv mu na usta udara.Izlazi iz zemlje ruža, prolazi dolinom jorgovana, kljuse pod njim […]

– Eno ga sad, trune u zatvoru kao stučena zukva – kažu srkućući duvanski dim.– A gospođa mu, snuždila se kao popišan cvijet.Prvi put, za njegovog zemana, smiju se od srca.Dok se pali neonska cijev na dalekom plafonu ćelije, pomišlja:– U kakvom sam ja zatvoru bio. Boris Jovanović

Katarina Krasna radi kao pripravnica u Etnografskom muzeju.Gricka olovku, stoji pred staklenim ormarom zagledana u pelerinu boje šljive.Katarina Krasna svečeri voli da samuje, pije kompot od šljiva i gleda filmove sa konjanicima i kočijama.Izjutra, dremovna i topla, istresa stolnjak kroz prozor, pravo na glavu stare astmatičarke i zagušena smijehom obuva […]

Budiš se glavobolna svakog Božijeg jutra.Neke smršene riječi bruje kao pčele, navikla si već da pritajiš srce i slušaš ponoćni bruj.S glavom na visokom perjanom jastuku, lagano razmrsuješ riječi.Jastuk je pun požude, dahtanja, uzdaha, ugrušane lirike.Bijesna, pobjedonosno istresaš jastučno perje koje se kovitla na vjetru.Misliš,ponosna i ushićena: skončala je moja […]

Slatko ćućorenje, neodoljiva mimika, zavodljivi pokreti njegovanih ruku, vatrice u pogledu.-Sija grad Vašom ljepotom, mlada damo – kaže gospodin u prolazu dižući crni šeširić.Bijeli prostrani stan u kojem odjekuje muk.U fiokama, na policama, u plakarima – miris užegle nade.I uvijek tako – zaspiva na leđima, s hladnim dlanom na stvrdlom […]

Voljeli su se, nije da nijesu.On je sjedio na stijeni i slikao more.Ona je sjedjela iza i slikala ga dok slika more.Kad je završio sliku, lagano je složio pribor i otišao bez pozdrava.Ona je slikala njegov odlazak. Boris Jovanović

Sišla je odnekud, učinilo mi se s neba, ona je zadihana rekla – sa zvonika. Vidim rumeni val kako joj naliva gojne obraze. Podižem glavu – i zaista – jedan uglačani kameni šiljak ubada nebo.Zašto se penje i kako se penje i kojim čudom kameni šiljak visi na nebu – […]