Jasan Pogled
Ljude muče (kako kaže jedna stara grčka izreka2) misli što ih imaju o stvarima, a ne stvari same. Učinili bismo velik korak u ublažavanju svog bijednog ljudskog života kad bismo mogli postići da ta tvrdnja bude u potpunosti valjana svugdje i svagda. Jer, ako je zlo ušlo u naš život […]
Onc ne furent a tous toutes graces donnees1. Stoga i vidimo da u daru govorenja jedni imaju lakoću i hitrinu, ono što se kaže, leži im brzi tuk na utuk i u svakoj su zgodi spremni na odgovor, dok su drugi sporiji i govore samo ono što su temeljito smislili […]
Nema čovjeka kojem bi tako slabo priličilo da govori o pamćenju. Jer mu ja u sebi gotovo ne vidim ni traga i mislim da na svijetu nema pamćenja koje bi bilo tako varljivo i nedovoljno. Sve ostale moje sposobnosti uglavnom su kao u drugih ljudi i onakve kakve redovito srećemo. […]
Nema tako beznačajne stvari koja ne bi imala svoje mjesto u ovom lošem pjesmotvoru1. Prema našim ustaljenih pravilima bila bi velika nepristojnost prema sebi ravnome, a kamoli prema nekom velikašu ne naći se kod kuće kad vas je on obavijestio da će doći k vama. A kraljica Margarita Navarska2 u […]
Zakon odlučnosti i postojanosti ne pretpostavlja da se ne bismo morali zaštititi, koliko god je to moguće, od zala i nedaća koje na nas vrebaju niti da se ne bismo morali plašiti da nas ta zla ne pogode. Upravo obrnuto, sva poštena sredstva zaštite od zla su ne samo dopuštena […]
Ne sećam se svih utisaka tokom mog prvog čitanja Montenja. U svakom slučaju, čuđenja nije bilo. Da takvo delo postoji i da još uvek progovara živim glasom, prihvatala sam kao prirodnu činjenicu. Kakva glupost. Danas me postojanje svake dobre stvari čudi. Kako su Ogledi upravo dobra stvar (čak jedna od […]
Što se tiče proročanstava, poznato je da su davno prije dolaska Isusa Krista ljudi počeli u njih sve manje vjerovati: zato i vidimo da se Ciceron upinje ne bi li našao razlog njihova slabljenja. Ovo su njegove riječi: “Cur isto modo jam oracula Delphis non eduntur non modo nostra atate […]
VII. Poglavlje Kaže se da nas smrt oslobađa svih naših obveza. Poznam ih nekoliko koji su to drugačije shvatili. Engleski je kralj1 uglavio s Don Filipom, sinom cara Maksimilijana (ili, da ga još slavnije oslovim) ocem cara Karla Petoga, da će mu rečeni Filip izručiti vojvodu od Suff olka, pristašu […]
VI. poglavlje Kako čas pregovaranja može biti pogibeljan Pa ipak, nema tome dugo, vidio sam u svojoj blizini u Mussidanu1 kako se oni koje je vojska silom istjerala iz njihovih kuća iz sveg grla bune govoreći o izdaji, jer su ih dok su pregovori o primirju još trajali, na prijevaru […]
Lucije Marcije, legat Rimljana, hoteći u ratu protiv Perzeja, kralja macedonskoga, dobiti na vremenu koje mu je još nedostajalo da pripremi svoju vojsku, ubacio je nekoliko varljivih prijedloga o sporazumu, na koje je još bunovan kralj pristao na primirje od nekoliko dana.1 Na taj je način ovaj dao svom neprijatelju […]