Jasan Pogled
Oni koji uspoređuju Katona Cenzora1 s mladim Katonom2, koji se sam ubio3, stavljaju jednu pored druge dvije lijepe i formom bliske naravi. Prvi je svoju raznovrsno iskoristio, istaknuvši se u vojničkim djelima i u korisnim javnim službama. No, vrlina mlađega, osim što bi bilo svetogrdno usporediti joj po snazi bilo […]
Tacit pripovijeda1 da je među nekim barbarskim kraljevima običaj kod preuzimanja neke svečane obveze čvrsto spojiti desnice i palce stegnuti; a kada se zbog jakog stegnuća krv sva nakupi na kraju palaca, oni ih lagano ubodu, krv šikne, a oni je jedan drugome sišu. Liječnici kažu da su palci glavni […]
Kao fenomen koji je komplementaran pamćenju i sećanju, zaborav se obično doživljava kao njihovo mračno naličje od kojeg se treba zaštititi. Dok se pamćenje neretko metaforički predstavlja kao dragocena „riznica nebrojenih slika” i utisaka koji su u njemu uskladišteni (Avgustin 1973: 214), zaborav se najčešće opisuje kao nedostupnost uskladištenih utisaka […]
Čini mi se da imam pravo kad dodjeljujem lovorov vijenac Jacquesu Amiotu prije nego ikojem drugom našem francuskom piscu1 i to ne samo zbog neusiljenosti i čistoće njegova jezika, u čemu nadmašuje sve ostale, ni zbog izdržljivosti u tako dugotrajnom radu, ni zbog dubine njegova znanja, nego zato što mu […]
možda je moj mozak začarano zrcalo?(Baudelaire, 2006: 15) Tekst o pisanju nemoguće je započeti ne dotaknuvši se njegova pola, čitanja; jer subjekt koji piše, koji se ogleda,1 koji se bavi riječima, diskursom, tek evocira ono pročitano, internalizirano. Dakako, između pročitanog i internaliziranog nije nam za staviti znak jednakosti. Ne, jer […]
Ovo što slijedi nije esej, već samo pokušaj razmišljanja na temu eseja. Puko naklapanje, reći će neki, sve je to jedno te isto. Ja bih htio da pokušam shvatiti nešto što mi stalno podmuklo izmiče, premda je trebalo da to već odavno shvatim, pošto izvjestan broj djela koja sam objavio […]
Kada govori o engleskim metafizičarima, T. S. Eliot naglašava da njihova poezija zapravo predstavlja izraz „jedinstvenog senzibiliteta“, umetnost u kojoj dolazi do povezivanja, na prvi pogled, nespojivih entiteta: Misao je za Dona predstavljala iskustvo; modifikovala je njegov senzibilitet. Kada je pesnikov um savršeno opremljen za svoj posao, dolazi do stalnog […]
Montenjeva Apologija za Rajmonda Sebonda izbila je u prvi plan, kao najvažniji filozofski spis ovog autora, pod uticajem Popkinove analize u čuvenoj Istoriji skepticizma od Erazma do Dekarta.1 I pored toga što je Popkin insistirao da se sa isticanjem važnosti Apologije za rani moderni skepticizam i uopšte, za istoriju skeptičke […]
Etimologija angažmana „Angažovati” znači „založiti” ili „dati zalog”. Riječ zalog dolazi od germanske riječi wadi, a ova od latinske vas (vadis). Glagol vado znači: primičem se nekome; imenica vas stoga poprima sljedeći smisao: ono što stavljam u nečije ruke kao jemstvo svog zaloga. Ovaj se čin takođe naziva vasimodium, termin […]
Izlažem1 sve ove misli bez oblika i bez zaključka kao što rade oni koji govore o neriješenim pitanjima o kojima se u školama raspravlja, ali ne da utvrdimo istinu, nego da istinu tražimo. Stavljam ih na prosudbu onih kojima je zadaća da uprave ne samo moja djela već i moje […]