Jasan Pogled
Putujući za vrijeme naših građanskih ratova, moj brat gospodin de la Brousse1 i ja sretosmo jednog plemića, a bio je to čovjek čestita roda; pripadao je strani protivnoj od naše, ali ja o tome nisam ništa znao, jer se je drugačijim pokazivao. Ono što je najgore u takvim ratovima jest […]
Ako, kako se često kaže, filozofirati znači sumnjati, onda tim prije budaliti i nasumce govoriti, ovako kako ja činim, mora značiti sumnjati. Jer na učenicima je da se propituju i raspravljaju, a na onome s katedre da odluči. Za mojom katedrom sjedi moć Božje volje, a ona nama bez pogovora […]
Svijet je sav u mijenama i različitostima. Poroci su svi jednaki zato što su svi poroci, a tako su vjerojatno cijenili i stoici. No, premda su svi poroci, nisu jednaki poroci. Zato je teško vjerovati da onaj koji je za sto koraka prevršio mjeru, Quos ultra citraque nequit consistere rectum1, […]
Onima koji se bave ispitivanjem1 ljudskih djela ni u jednom dijelu tog posla nije toliko teško kao kad ta djela moraju zajedno složiti i pokazati ih pod istim svjetlom2, jer se ona jedno drugom općenito suprotstavljaju na tako čudan način da izgleda nemoguće da su izašla iz istog dućana3. Mladi […]
Oni koji uspoređuju Katona Cenzora1 s mladim Katonom2, koji se sam ubio3, stavljaju jednu pored druge dvije lijepe i formom bliske naravi. Prvi je svoju raznovrsno iskoristio, istaknuvši se u vojničkim djelima i u korisnim javnim službama. No, vrlina mlađega, osim što bi bilo svetogrdno usporediti joj po snazi bilo […]
Tacit pripovijeda1 da je među nekim barbarskim kraljevima običaj kod preuzimanja neke svečane obveze čvrsto spojiti desnice i palce stegnuti; a kada se zbog jakog stegnuća krv sva nakupi na kraju palaca, oni ih lagano ubodu, krv šikne, a oni je jedan drugome sišu. Liječnici kažu da su palci glavni […]
Kao fenomen koji je komplementaran pamćenju i sećanju, zaborav se obično doživljava kao njihovo mračno naličje od kojeg se treba zaštititi. Dok se pamćenje neretko metaforički predstavlja kao dragocena „riznica nebrojenih slika” i utisaka koji su u njemu uskladišteni (Avgustin 1973: 214), zaborav se najčešće opisuje kao nedostupnost uskladištenih utisaka […]
Čini mi se da imam pravo kad dodjeljujem lovorov vijenac Jacquesu Amiotu prije nego ikojem drugom našem francuskom piscu1 i to ne samo zbog neusiljenosti i čistoće njegova jezika, u čemu nadmašuje sve ostale, ni zbog izdržljivosti u tako dugotrajnom radu, ni zbog dubine njegova znanja, nego zato što mu […]
možda je moj mozak začarano zrcalo?(Baudelaire, 2006: 15) Tekst o pisanju nemoguće je započeti ne dotaknuvši se njegova pola, čitanja; jer subjekt koji piše, koji se ogleda,1 koji se bavi riječima, diskursom, tek evocira ono pročitano, internalizirano. Dakako, između pročitanog i internaliziranog nije nam za staviti znak jednakosti. Ne, jer […]
Ovo što slijedi nije esej, već samo pokušaj razmišljanja na temu eseja. Puko naklapanje, reći će neki, sve je to jedno te isto. Ja bih htio da pokušam shvatiti nešto što mi stalno podmuklo izmiče, premda je trebalo da to već odavno shvatim, pošto izvjestan broj djela koja sam objavio […]