Jasan Pogled
Kad bismo se ponekad zabavili da dobro pogledamo sebe i da vidimo koliko vremena potrošimo kontrolirajući druge i upoznajući ono što je izvan nas i kad bismo to vrijeme upotrijebili da ispitamo sami sebe, lako bismo uvidjeli kako je naš ustroj sastavljen od krhkih i dotrajalih dijelova. Nije li već […]
Sud je ono što je potrebno u svim pitanjima i u sve se upliće. Zbog tog razloga u ovim esejima što ih pišem uvodim ga u svim prilikama. Ako je riječ o nekom pitanju koje ne razumijem, ipak ga pokušavam donijeti, ispitujući izdaleka gdje bih mogao rijeku pregaziti; a zatim, […]
Rado ću oprostiti našem narodu što nema drugog uzora ili pravila savršenosti osim svojih običaja i navada; jer svim ljudima, a ne samo onima iz puka, zajednička je mana da slijede put1 kojim su išli njihovi preci. Zadovoljan sam što će mu se, kad vidi Fabricija ili Lelija, činiti da […]
Način na koji naši zakoni pokušavaju uvesti reda u lude i nepotrebne troškove za jelo i odijevanje čini se da postižu obrnuto od onoga što im je bila svrha.1 Jedini bi put bio da se ljudima usadi prezir prema zlatu i svili kao stvarima koje su izlišne i nepotrebne; ovako […]
U prvoj pjesničkoj knjizi Antonina Artauda, Pupak limba, (L’Ombilic des limbes) iz 1925. godine stoje ove dramatski sročene riječi. ʺTu gdje drugi snuju djela idem samo za tim da pokazujem svoj duh. Živjeti znači izgarati od pitanja. Djelo ne poimam kao odcijepljeno od života. Ne volim odcijepljeno stvaranje. Ni duh ne poimam kao […]
Kad je kralj Pir prešao u Italiju i ispitao raspored vojskâ što su ih Rimljani poslali protiv njega, rekao je: “Ne znam kakvi su barbari ovi ovdje (jer su Grci sve strane narode nazivali barbarima), ali bojni poredak što ga vidim nije ni po čemu barbarski”2. Isto su to rekli […]
Čuo sam nekoć kako su jednom princu i veoma velikom vojskovođi rekli da vojnik ne može biti osuđen na smrt zbog kukavištva. Pričali su mu dok je sjedio za trpezom o presudi izrečenoj gospodaru Vervinsa1, koji je bio osuđen na smrt zato što je predao grad Boulogne. Zato je uistinu […]
Nema čovjeka kojem bi tako slabo priličilo da govori o pamćenju. Jer mu ja u sebi gotovo ne vidim ni traga i mislim da na svijetu nema pamćenja koje bi bilo tako varljivo i nedovoljno. Sve ostale moje sposobnosti uglavnom su kao u drugih ljudi i onakve kakve redovito srećemo. […]
Kao što vidimo da na zemlji dugo ostavljenoj na ugaru, a koja je inače i rodna i plodna, raste na stotine tisuća divljih i beskorisnih trava i da je, ako je hoćemo iskoristiti, valja težiti i zasijati dobrim sjemenjem kako bi nam bila od koristi; i kao što vidimo da […]
Lucije Marcije, legat Rimljana, hoteći u ratu protiv Perzeja, kralja macedonskoga, dobiti na vremenu koje mu je još nedostajalo da pripremi svoju vojsku, ubacio je nekoliko varljivih prijedloga o sporazumu, na koje je još bunovan kralj pristao na primirje od nekoliko dana.1 Na taj je način ovaj dao svom neprijatelju […]