U ovom sutonu Jedan čovek stoji na balkonu I posmatra u plavičast prostor ispod sebe I na početku Rasejano nabraja stvari koje mu ulaze u oči I stvari koje samo kucaju na neka njegova vrata I ne ulaze. I evo Čovek već dobro razlikuje u svojoj glavi Zatamnjene površine iskošenih […]
Tag: Stevan Raičković
Trenutak [Tema: Raičković]
Eto I to baš sada Kad smo do grla siti pesme I ležimo tako prirodno svako na svojoj postelji svako u svojoj travi Skoro kao mrtvi što leže nekoliko spratova pod nama Ili čak još dublje jednostavni Otprilike Kao oni mrtvi koji leže za nekoliko spratova pod njima Eto Dolazi […]
Novembar [Tema: Raičković]
Jesen ulazi u grad sa one strane gde je voda I gde je trava i stablo. Tamo postoji i klupa Sa koje su ljubavnici otišli. Za ljubav više krova nema. To su jednostavne stvari i one se ponavljaju. Postale su sasvim obične u našoj navici, Kao kad skidamo šešir Ili […]
Pesma trave [Tema: Raičković]
Imaju trave jednu misao tešku kao kamen Jer one meni kažu: “Ne treba tvoja pesma. Lezi u nama. I sklopi ruke, gde bilo, pod glavu. I ćuti. Dugo ćuti dok ne zaboraviš govor. I posmatraj mirno breg sasvim udaljen, i plav, Što duboko ćuti. I digni oči polako sa brega […]
Ljudi se bude bez oružja [Tema: Raičković]
Ljudi ulaze u kuće. Otvaraju kutiju sećanja. Zatvaraju svoje prozore. Onda još malo Kao krišom Gledaju kroz zavesu na asfalt u zaklaćeni krug Bačen sa neke lampe. Iza reke Ljudi ulaze u kolibe od blata Malo povijenih leđa. Slušaju Tu negde iznad čela Sad već samo Pomalo Igru vazduha i […]
Balada o predvečerju [Tema: Raičković]
Pošli ste izvan grada u predvečerje da umirite oči I ostali ste sasvim sami. Niste ni znali kako tišina voli nepoznate da rani iz nevidljive puške I dugo ste uzalud naprezali oči Da protumačite arhitekturu ptica koje su letele. Predugo ste uzalud bili svijeni prema zemlji Kao polomljen luk: Hteli […]
Tako je dobro biti sam [Tema: Raičković]
Pođem kroz trave do najbliže padine. Pronađem obli kamen, sednem, pa ćutim. Tako je dobro biti sam: u daljini neko čeka. Zagledam se u sunce i polako žutim. (U glavi dodam: Ispod nogu se igraju ribe, teče reka.) Tako je dobro biti sam: U zamršenom korovu iza kamena Dve ptice […]
Posle kiše [Tema: Raičković]
Nisi sam: Pored tebe rastu travke i savijaju se. Tri šiljata lista nešto čudno šume. Skakavac je skočio sa busena na cvet. Otkinut rep guštera je novi stanovnik: Niko sem tebe ne zna da se umnožio svet. Nisi sam. Gaziš trulo lišće bosim nogama. Pod petom si prelomio prut: Jedna […]
Crni sluga ptica [Tema: Raičković]
Dođi u travu visoku da ti cvetovi poljube kolena. Cvetovi lepo ljube kao jedina žena. Tu ležim i ja i provodim svoje leto kako umem. Trava koju preko dana ulegnem Za malu noć se ispravi I vlati opet kao šuma šume. I ponovo se, u jutro, pri dnu pokrenu mravi. […]
Livada [Tema: Raičković]
U ovoj livadi poznajem ja već mnoge vlati. Juče je ova, u suton, bila travka svijena. Sad ima žute ivice i suve kad ih dirnem. Kad gledam iz daljine u zeleno: ona se sama zlati. Iznad usana mi je već miris sena: Sutra ću i druge izbrojati. U ovoj livadi […]