Ostale su samo dvije vrste umjetnika – oni koji reklamiraju Pepsi i oni koji to ne žele.
Month: February 2015
1984 (3) – Ma govorio sam ja uvek, nismo trebali da verujemo tim dripcima [Tema: Orvel]
3 Vinston je sanjao majku. Moralo mu je biti, kako je mislio, deset ili jedanaest godina kad je ona nestala. Bila je to visoka, dostojanstvena i prilično ćutljiva žena sporih pokreta i veličanstvene plave kose. Oca se sećao nejasnije kao crnomanjastog i mršavog, uvek odevenog u uredno tamno odelo (Vinston […]
Ulice su bile pune bezumnih i tupаvih ljudi [Tema: Bukovski]
12 Stounov omiljeni poštonošа bio je Metju Betls. Betls nikаd nije došаo nа posаo u izgužvаnoj košulji. U stvаri, sve što je nosio bilo je novo, izgledаlo je novo. Cipele, košulje, pаntаlone, kаpа. Cipele su mu se zаistа sjаjile, а odedа je izgledаlа tаko kаo dа nikаdа nije bilа čаk […]
Sa Dadom smo u središtu čovečanstva koje krvari [Tema: Dado]
Fragmenti o Dadu Đuriću (1) Upoznao sam Dada 1957. Bio sam, još uvek sam, zbunjen tim malim, bradatim, razdrljenim čovekom, blagog glasa, doteranog govora, u isti mah podrugljivog i tužnog, koji živi u nepopravivom neredu, okružen sovama, mačkama, ovcama i decom. Svake nedelje išao sam da posetim Dada. On […]
“Kakva publika! Jeste li ikada videli ovako nešto?”I tada je, ponovo, zaplakao. [Tema: Leonard Koen]
“(…) Suočen sa neuspehom prvog izraelskog koncerta, bend se pribojavao da i bi i naredni, u Jerusalimu, mogao biti jednako katastrofalan. I bio je. Kongreni centar Binyanei HaUma imao je očajnu akustiku i publika je bila uskomešana, ali najgore od svega bilo je Cohenovo mračno raspoloženje. Prethodnog tog jutra, kada […]
Slava [Tema: Sabato]
Ponekad se slava duguje nekoj istorijskoj rečenici. Od svih apokrifnih stvari, najapokrifnije su, možda, istorijske rečenice. Sudeći po prirodi ljudske istorije, bezmalo uvek su izgovarane za vreme neke bitke, ili u ćeliji za mučenje, ili pri umiranju na giljotini. U takvim trenucima, niko ko nije neizlečivo piskaralo ne izgovara rečenice […]
Edip na Facebooku
Piše: Miljenko Jergović Posljednje godine života majka je provela na Facebooku. Otkriće društvenih mreža ne samo da je bilo posljednji veliki događaj u njenom životu, nego je tada, 2009. godine, u svojoj šezdeset i osmoj, nakon dva srušena braka, desetak rasturenih veza, jednoga neurednog i plitkog majčinstva i tolikih zapuštenih […]
Tamo gde čovek stane, to više nije život, nego bivstvo [Tema: Hamvaš]
Čontvarijev veliki kedar There’s a tree of many one, kaže Vordsvort: ovde je drvo, jedno od mnogih. Isto kao i ostalo drveće, ali je ovo drvo neponovljivo i jedino u sjaju svoje individualnosti. Ono što je ranije bilo najvažnije, apsolutni duh, koji je uvek i svuda bio i biće i […]
Panahiju Zlatni medved – Berlin 2015
Film “Taksi” koji je iranski reditelj Džafar Panahi snimio u Teheranu uprkos zabrani rada i kućnom pritvoru, proglašen je najboljim na 65. Berlinalu, dok su Srebrnog medveda za režiju ravnopravno dobili Radu Žude iz Rumunije za crno-beli film “Aferim” i poljska rediteljka Malgoržata Šumovska za crnohumornu dramu “Telo”. Panahi nije […]
Ništa me ne boli koliko ljudske oči, lakome i isprazne [Tema: Sioran]
Brevijar poraženih 1 1. Pun žara i gorčine tragao sam za nebeskim plodovima, ali uzalud. Dizali su se u tko zna koje nebo, dok su se za njima pružale moje ruke željne njihova obilja. Grane svodova spuštale su se nad nade naših molitvi. A kad su ove utihnule, grane su […]