Author: Boris Jovanović

Art

Bog u birtiji – Narod

Narod  Oni kad se zgomilaju, pa još ozvijere, misle da su narod. Tako čovjekoliki u ime naroda satiru narod. Tako im je satiranje svog naroda postalo dokaz sopstvene narodnosti. A dokaza im nikad dosta. A što je više narodnih dokaza, sve je manje dokazanog naroda. I stalno fanfaraju nekakve narodne […]

Art

Bog u birtiji – Nada

Nada Još samo da nju dokrajče i biće svoji na svome. Samo da još izbace i taj kamičak iz cokule kojom gaze lice svijeta. Žulja ih, mada je gotovo i nema. Kada je sasvim zatuku, čovjekolikima će biti potaman. Jer kako, o kako, uživati u žuđenom beznađu, kad je, može […]

Art

Bog u birtiji – Mit

Mit Razmitologizovali se skroz-naskroz. Razmagnetisali se-dibidus. Čovjekoliki bez mita-muva bez glave. Demistifikovali se-mortale. Eno ih sad-skakuću na jednoj nozi. To im nacionalna zabava. Kad nanjuše mit u nekoj rupi, nahuškaju jamare-razmitologe. Pa udri po mitu kao po guji-potajnici. Tek kad kamenuju mit, osjete nepodnošljivu lakoću postojanja. Naduju se od nje, […]

Art

Bog u birtiji – Manastir

Manastir Sve je više bijeli leptir na latici vremena. Slučajno se začekao na litici, među čovjekolikima. Neko ga je nekada, gonjen silom čudesnosti, prizvao sa neba baš tu, pored divljih voda. Jedni mu mjerkaju stari temelj. Drugi mu zure u starije kube. Treći zvjere u najstariji krst. Hoćka im se […]

Art

Bog u birtiji – Ljubav

Ljubav Možda su se nekada i voljeli. Svim srcem, bez kusura. U pauzama između ratova, između klanja. Pod slapom, na primjer-mjesečine, pod pljuskom, na primjer-sunčanice. Prosipala se ljubav kao suza vječnog odlaska. Može biti da je bilo ljubavi. Drhturilo je, sva je prilika, poneko crveno srculence. U pauzama između ratova, […]

Art

Bog u birtiji – Ljeto

Ljeto Ne daju mu da uzri. Ne daju mu da bude dugo toplo ljeto. Ne daju ni da bude varljivo. Kao u onom divotnom filmu o jednom pravom varljivom ljetu. Na varoškoj ulici, pred bibliotekom, pored rijeke, u kafani. Dok hljeb miriše, a bruji pčela. Sa zrikavcima pravim i zvijezdama. […]

Art

Bog u birtiji – Ludilo

Ludilo Bio je jednom jedan ludi Momčilo što je jeo zemlju i skakao da dohvati nebo. Bila je i jedna luda Bisa, prava-pravcata furija, što je ulijetala u varoške kuće i zavirivala pod svaki poklopac. Bio je još i ludi Joza što je onda plakao i krckao orahe na očevom […]

Art

Bog u birtiji – Ličnost

Eno pajaca naturio obrazinu, pa bupnuo u njihovu varoš. Okupio čovjekolike obučene u ljude, pa logorejiše o ličnostima i ljudima. Čovjekoliki orgazmično pjene, pozdravljaju obrazinu ličnosti. Dugo su ga i željno čekali. Još od onih vremena kad bijaše došao onaj sa najboljom maskom. Kad ovome što je sad došao zderu […]