Nije se još za to čulo, a kad će – ne znamo. Može li i to čudo biti, može, a ne mora. Jesmo li navikli na svakakva čuda – jesmo – zato i nijesu čuda. Ko se načudio i naiščuđavao ništa ga više ne može posebno začuditi. Je li ovo […]
Author: Boris Jovanović
Šumski čovjek
Ne znam baš na koju šumu je mislio. A ne znam hoće li kao svaki hajduk čekati Đurđevdan ili će zapiriti u šumarak na Mitrovdan, jer kod našeg šumara je sve naopačke… Može biti da je mislio na južnoameričku šumicu ili sibirski šumarak, ko će ga znati… U našim šumama […]
Ko to tamo plače
Čujem li to plač, pištanje i lelek što gore prolama? Čujem li to jerihonske trube i srceparajuće ojkanje i dubinski plač Jeremijin… Šta se to desi veselnicima vječnoga Milašina koji i dalje stoluje na sopstvenoj kokainskoj gori… Što li se razmahuju crveni barjačići sa resama od utuljenog zlata… Što li […]
Svanulo je
Kad je mrak, vrijeme kao da ne prolazi… Onima budnim u mraku… Onima koji ne spavaju mrtvim snom… Onima koji iščekuju zoru i osjećaju svjetlo, a vide mrak… Onima koji se umivaju lijepim snom o lijepom svitanju koje nikako da svane… Njima je svaki minut mraka dug kao godina… Jer, […]
Smutnja i slutnja
Čudiš li se to, zemljače, što su Taru zamutili? Još je tebi dobro, čim se čudiš… I nadam se da ćeš nastaviti da se čudiš, jer će čuda biti… I dok se god čudiš, blagosloven si među ljudima i rijekama. Teško nama raščuđenima što su odavno okačili čuđenje o klin […]
Građansko vaspitanje
Trebalo je da znamo još onda da će nas ovo snaći. Još poodavno kad je silom na sramotu lažirana građanska volja, pa proglašena velika pobjeda… Valjda je ta pobjeda podrazumijevala i poražene snage, a te poražene snage su valjda bile i suštinska većina u zarobljenoj državici koja je lažnu sreću […]
Slavna ološijada
Može biti da će on i on i ona i ona odista imati pravo da uživaju u ozakonjenoj idili… Nemam ništa protiv, njihova idila – njihova stvar… A da li će tim pravom biti garantovano pravo na dostojanstven život njemu i njemu, njoj i njoj, njemu i njoj, njoj i […]
Zorni građanin
To je onaj što maše repićem… Što nikada nikome nije rekao: Sramota me je… To je onaj što se spljeskao i pretvorio u pihtiju, pa postao ugledna pihtija… To je onaj splačinasti, splačinastog pogleda, što u svemu vidi ništa i što ni u čemu vidi sve… To je onaj što […]
Lakirane bubašvabe
Sjećamo se u ovaj divni čas onog zadivljujućeg proročanstva: kad sve nestane kao da ga nikada nije ni bilo, ostaće samo bubašvabe… To će, kako kaže mudro proročanstvo, biti jedina izvjesnost sumanutog obezvijavanja… Onda će te bubašvabe konačno zavladati svijetom, mada i sad vladaju lakirane i dotjerane čudesnom moći mimikrije… […]
Niko, ništa, nešto
Kad se spoje niko i ništa, kad se spare, kad se spandrče, kad se propnu jedan na drugoga – nastaje nešto. Mora nešto da nastane i od ništa. Mora nešto da se začne i kad ga začinje niko. Život ne može da stane čak i kad života nema. Evo nam […]

