Alhemičari
Odustali su.
Objavili poraz.
Nema kamena mudrosti.
Ne postoji magnum opus.
Razbili alembik i aludel, razidali atanor, prevrnuli kupelu, šutnuli retorte…
Stala je fabrika čuda.
Shvatili: ako i pronađu, uzalud su pronašli.
Koga više interesuju čuda…
Svaki magnum opus čovjekoliki su đavolisali, požderali i izmetnuli svako veliko djelo…
Čemu alhemičari u raščuđenom svijetu…
Kad čovjekolike ništa ne čudi sem potrebe da se još poneko ponekad tobože začudi…
********
Podrumar ponekad izbije na površinu, praćakne se u birtiji kao pastrmka na suncu i vrati se u svoj podrum.
Popije s nogu duplu mlaku lozu.
Nikad se ne zadrži više od tri minuta.
Šarne po nama oteklim očima, kesastim podočima, promrmlja zbrzanu zahvalu i zaputi se izlazu.
–Jesi li pronašao—pita ga posprdačke jedan koji ne vjeruje u čudesa.
Čudotvorac iz podruma samo odmahne rukom i ode čudotvornici…
Spopadne nas navala čudnog smijeha.
Nadodajemo grohot dok nam oči ne krenu.
Stanemo tek kad čudotvorac opet izroni i objavi da čuda odista nema.
Kad se raščudimo, ćutimo kao pržene ribe…
Boris Jovanović
Iz knjige Bog u birtiji
Izdavač: Zenit, Novi Sad
