Jasan Pogled
Gospođa majka i gospodin otac umarširali su pognutih glava (savjest je vjerovatno spustila njihova čela), tačno na sveti dan mog rođenja. Majka je dobrodržeća gospođa koja za sobom vucara opojne mirise parfema, dezodoransa i krema, a otac olinjali gospodin bijele kose koji razmišlja o kraju i koncu, ali se […]
Svako ima svoju muku. I sve je ovo jedno veliko tantalište, moj otantaljeni zemljače. Nema dana koji mi želimo, ni blaženstva za kojim čeznemo. Kao što se dobro zna. Mučio se i Lučonoša Tajnovidac, lovćenski Prometej, pa kako da se mi ne mučimo? Bio bi odista grijeh taj životić bez […]
Oblaci se rasturaju kao ovčice, mlado sunašce blještavilom plavi Pariz. Sjedim u kafeu pod mlazom svjetlosti opijen, umrtvljen. Zvecka led u čaši koju prinosim drhtavom rukom. Žućkasta tečnost pojačava osjećaj tupe mučnine. Tromi pogled luta unaokolo. Muška izbrijana lica umivena svježinom, ženska svjetlucaju pahuljastom nježnošću, miris kafe, kroasana, tople […]
A možda i ne bih. Sve je relativno i nesigurno. Kad je riječ o našim životima. Sve je apsolutno i garantovano. Kad je riječ o njihovoj kukavnoj vladavini. Znači da je sigurno i da će jednom pasti. Kao što pada sve što je padeniju sklono. Kao što reče jednom onaj […]
Posljednje noći u predačkoj osredačkoj kući sanjao sam paganske bogove. Na utrini ispod granatog hrasta raste perunika, kopriva, u daljini zaboravljen nasad prezrele pšenice crkava pod bičevima zlokobnog sunca, brzo se navlače oblaci, sa upaljenih polja slapovi pare utiču u razjapljenu čeljust neba, sijev munje, strahovit tresak, ognjeni pijetao […]
Ovo je svet pobednika i gubitnika. Pobednici ubijaju i uživaju, poraženi pate i teše se bajkama o poštenju i pravdi (Stanko Cerović) U pećini smo. U pećini od rođenja. Većini je – Platonova pećina, a nekim srećnim nesrećnicima-tamni vilajet. Većina gleda i sluša sijenke. Okovani vratovi. Okovan razum. Okovano srce. […]
Granati voćnjak, on među stablima, dolje šumi noćna rijeka, stenje i cvili pod dijafragmom. Kad mu je svega dosta, kad nema novca ni prijatelja, kad nema snova ni alkohola, kad nema smisla ni lakih droga, ode tamo gdje je noć mrklina i šumni muk, ode da čeka i sluša ribe […]
Mokra kaldrmisana ulica. Teško hoda osjećajući bol u bogaljastoj nozi. Pokušava zapaliti lulu, kofer je težak, spušta ga u baru i najzad uspjeva. Izdužena silueta se približava, dugajlija pali redom fenjere ulične rasvjete i sve izgleda idilično dok se zrake svijetla roje i rasplijeću osvjetljavajući mutnu mokrinu. Osjeća sasvim jasno […]
Trebalo bi nešto da poželimo, nešto lijepo i sebi i drugima, iako smo Serbi. Imamo pravo na to, ukoliko i želje nijesu suspendovane ili samoukinute. Serbi su uvijek zabasavali mimo svijeta, makar tako kažu oni koji bolje i više znaju. Želim da ostanemo mimo svijeta, kad je svijet već ovakav […]
–Od afričkog roga?—pitao je Neđo Madagaskar. Imao je dugi mantil, sijedu kosu, stari šešir i namračeno lice. –Sjeverno—jedva čujno reče lijepa djevojčica zlatne kose i dubokih očiju. –Zapadno—reče dječak, anđeoski lak, u bijeloj košulji. Neđo Madagaskar je čudno klimao tako da se dječaku učinilo da se glava odvojila od […]