Neće moći srpska stoka maći kralja iz Rastoka (grafit na zgradi Gimnazije u Nikšiću) Dakle, riječ je o gorepomenutom uratku koji je djelo nečije prljave ruke, još prljavijeg srca i sluđenog uma. Dakle, riječ je o primitivnom urliku mržnje, o primordijalnom kriku koji bi mogao imati veze i za […]
Author: Boris Jovanović
Kengur, cvrčak i kornjača
Dojadilo mu da bude čovjek u ovom raščovječenom vremenu. Poželio moj dobri zemljak da bude nešto drugo. Trava, grm, trn. Mrav, mravojed, magarac. Lokvanj, bagrem ili žabac. Bilo šta. Samo da pobjegne iz čovječjeg zoološkog vrta i da im zauvijek kaže: dosta. Mislim, rekao im je nešto drugo, ali to […]
Pedagogogija
Glupost je način da se tupavost sprovodi u djelo sa nadmenošću i istrajnošću Umberto Eko Dakle, nije riječ o pedagogiji, obrazovani i vaspitani moj zemljače. I ovo u naslovu nema veze ni sa antikom ni sa naukom. Ni sa onim pradavnim robovima koji su vodili dječake i usput im […]
Uzvišeni Milutin
Moj poznanik, zapravo komšija iz trećeg ulaza lamele c, Uzvišeni Milutin, jednom je napisao jednu priču. Niko nikada nije objavio priču koju je jednom napisao Uzvišeni Milutin. Bio je dozlaboga usamljen i dosadan, unjkav i pitom kao stari magarac. Nosio je povazdan tu priču u lijepoj plavoj fascikli sa ukrasnom […]
Viša matematika
Nije mi do matematike. Ni do matematičara mi nije. Matematici-duboko poštovanje. Matematičarima-i poštovanje i ljubav, mada ne pripadam tom začudnom svijetu brojeva koji se lako mogu premetnuti i u dijaboličnu i u heruvimsku šifru, kao i sve ostalo što može… Išla mi je matematika od ruke, ali kad se pojavila […]
Tetak
Tetka ga je bahato i osiono iščupala iz korijena. Donijela ga je u kućicu na ledini sa malim busenčićem sjećanja i bijelih laži koji mu osta od razbokorene bujnosti prošloga života. Dolazio sam mu počesto. Oživljavao bi kad bi me vidio. Iz vegetiranja je prelazio u burnu logoreju. Oči […]
Žene
Stalno je govorila: Gledam ih sa prezrenjem. Stalno sam želio da me gleda. Nikada me nije gledala. Samo je pričala i krila oči. Kad me je konačno pogledala, stresao sam se od prezira u lijepim očima. I ostavio sam je. Kao umiruću pčelu. Nosim žaoku u srcu. Ostavljaš ga na […]
Rani jadi
Gospođa majka i gospodin otac umarširali su pognutih glava (savjest je vjerovatno spustila njihova čela), tačno na sveti dan mog rođenja. Majka je dobrodržeća gospođa koja za sobom vucara opojne mirise parfema, dezodoransa i krema, a otac olinjali gospodin bijele kose koji razmišlja o kraju i koncu, ali se […]
Tantalište
Svako ima svoju muku. I sve je ovo jedno veliko tantalište, moj otantaljeni zemljače. Nema dana koji mi želimo, ni blaženstva za kojim čeznemo. Kao što se dobro zna. Mučio se i Lučonoša Tajnovidac, lovćenski Prometej, pa kako da se mi ne mučimo? Bio bi odista grijeh taj životić bez […]
Pariz
Oblaci se rasturaju kao ovčice, mlado sunašce blještavilom plavi Pariz. Sjedim u kafeu pod mlazom svjetlosti opijen, umrtvljen. Zvecka led u čaši koju prinosim drhtavom rukom. Žućkasta tečnost pojačava osjećaj tupe mučnine. Tromi pogled luta unaokolo. Muška izbrijana lica umivena svježinom, ženska svjetlucaju pahuljastom nježnošću, miris kafe, kroasana, tople […]