Jasan Pogled
Dvije grupe pansionaca navlače konop. Lica zgrčena, stomaci pivski, ruke mekane. Prije meča su u besprekornom poretku, sapeti plavim i bijelim treger-majicama, butine stegnute uzanim nogavicama bermuda. Na kraju meča posvuda su razbacani kao razbijena vojska. Jedni se grleno raduju, drugi su polijegali po prašini. Za ručkom, zalizani servir ponavlja […]
Spremni da prihvate zlo. Spremni da počine zlo. Spremni da zlo proglase za dobro. Spremni da u dobru vide zlo. Može se nastaviti opaki gradacijski niz koji kao udav steže naše bitisanje. Ujedaju osinjaci zlih riječi. Gorče zalogaj, mute pogled, oplićaju udisaj, osnaže uzdah. Roje se, nasrću, sikću. Čekamo bolje. […]
U prestonici, jakako! Kao i uvijek, jamačno! Bira se onaj koji ti valja, a ne onaj koji ti nije s ruke. To je prirodno za prirodne ljude. Što bi se bilo šta mijenjalo ako je sve potaman. Jednom, gospodar, vavijek gospodar. Sve ostalo je tandara–mandara, smuti, pa prospi, nevaljala rabota… […]
Na zelenom kvadratu, pod mlakim suncem na zamućenom nebu. Mnoštvo balona drečavih boja. Na ležaljkama otromboljenih stomaka. Dok vrište razmažena djeca i ciče raspomamljeni krivonogi psići. Maze se i ljubakaju. Ispijaju ogromne krigle, mljackaju roštilj kobasice. Podriguju u sumrak. Svaki prdež izaziva erupciju divljeg smijeha. Žene čuče u žbunju. Psići […]
Zovem se Fjodor Pavlovič Karamazov Sitni spahija u prošlosti Sada vođa bluz benda Ja sam nezvani gost Obigravam oko tuđih trpeza Srkam vrele čorbice Glođem krupne kosti Sladim se masnim uštipcima Lomim kukove tuđih žena Svaka je žena nevjernica Pohotni vulkan Lukava maca Zmija u njedrima Ćudljiv sam i sladostrastan […]
Zaputim se ponekad starim puteljcima koji me odvedu na neka stara mjesta. Ta stara mjesta i nijesu baš kao što nekad bjehu. Nijesam baš starac Fočo od stotinu ljetah, ali kafanice nekad bjehu drugačije – rekli bismo, bolje i svrsishodnije. Kafanice su sve manje pričaonice, zbornice, sudnice, košnice i radionice, […]
Sačuvajmo čistodušje u prljavosti ovoj, a moramo biti kadri zbog soli i nasušnoga hljeba. Zbog obraza i časti, zbog zemlje i neba, zbog sopstva i bogoličja. Zbog svega onoga što su naši mrzoslovi i mrzoljudi odavno već na pazar iznijeli i u blato pobacali sve povodeći se za onom: što […]
Svi su gledali u vrata. Mlijeko kipi gaseći vatricu pod kotlićem. Raspremljene posteljice su hladne. Dočekala je zoru okamenjena na tronošcu. Osluškuju šćućureni na krevetu.
Tragikomičesko sobitie na početku 21. vijeka Lica: Milo Prvi i Petar Drugi Milo Prvi, lijep, visok, krasan, naočit, znamenit, britak i raspoložen, pristupa svečanim paradnim korakom: – Zdravo, kolega i zemljače! Petar Drugi (zamišljen sa bolnim osmejkom): – Pomaga Bog, krasni đetiću! Milo Prvi: – Dragi kolega, ja u Boga […]
Svake večeri pred ikonostasom izmiva lice, stopljava srce i dušu. Žuri svome domu gdje ga iščekuju osmjehnuti. Do jutra se svi griju na njegovoj vatrici i udišu krepki miris čistote.