Jasan Pogled
Prati jedinu zvijezdu i ona se naglo gasi kao žar u vodi. Šta sa ljudima na ledenom moru, pod ugašenim nebom? Shvata da je sam na ukletom brodu, da su svi pomrli u mukama ostavljajući mu samo prazne čaure svojih strahova. Nebo se odjednom osipa milionima zvijezda koje radosno trepere. […]
Sam je na vodi, kao odbačena stvar. Trne žagor nad gradom izbijeljenim slanim vjetrovima. Vjetar nosi bijeli šeširić koji mu liči na ustreptalu golubicu. Oblak je bijel ugrušak oivičen zlatom. Osjeća: usisavaju ga tamne dubine.
Emir Kusturica Smrt je neprovjerena glasina Novosti, Beograd, 2011. Impresije Knjiga uznebesana i osijana Emirovim imenom i njegovom slavnom filmskom poetikom osuđena je na pretpostavljeni uspjeh. Ona se ushitno i uživalački čita još u njegovim ranim filmovima. Ono što smo iščitavali u njegovim filmovima sada žudno razgledamo u albumu njegove […]
Pije kao Rus. Raduje se kao dijete. Psuje kao kočijaš. Plaši se svakog šušnja. Puši kao Turčin. Naći ćeš je na dnu tuge. Mokru od suza, blistavu od osmijeha. Ni za šta nije. Sem da se ponekad pomene.
Hmelj i željezo i opaki ljudi… Sirovi ukusi možda- grada… Urbana mitologija o uličarima i motoristima i snagatorima i jednom policajcu koji udara umjesto pozdrava… O bokseru koji je nenamjerno nokautirao superteškaša Salihua iz šampionske Prištine… O desnom i lijevom beku FK Sutjeske i krivonogom golgeteru Bursaću i paraderu Janjušu […]
Kad sam u njoj, trudim se da iz nje izađem, da se razbatrgam i rasanim, da živnem i ozdravim, da pobjegnem od memle i pepelišta, da se rastrijeznim od crnog vina u crnjim noćima, da na nekom drugom mjestu dosnim ono što sam u njoj zasnovao… I nije teško otvoriti […]
Vizantinci Priredio Guljelmo Kavalo Clio, 2006. Impresija Kapitalno djelo u službi restauracije epohe. Istoriografski pristup ponekad je obremenjen zamarajućim činjenicama koje sporadično dominiraju nad literarnom opservacijom i poetskim nadahnućem koje donosi miomir okrepljenja. Čitalac ponekad traži odmor uz vinske pjesmice. Ipak, ovo djelo je blagorodni dar koji otškrinjuje zlatne kapije […]
Voljeli su se, nije da nijesu. On je sjedio na stijeni i slikao more. Ona je sjedjela iza i slikala ga dok slika more. Kad je završio sliku, lagano je složio pribor i otišao bez pozdrava. Ona je slikala njegov odlazak.
Budiš se glavobolna svakog Božijeg jutra. Neke smršene riječi bruje kao pčele, navikla si već da pritajiš srce i slušaš ponoćni bruj. S glavom na visokom perjanom jastuku, lagano razmrsuješ riječi. Jastuk je pun požude, dahtanja, uzdaha, ugrušane lirike. Bijesna, pobjedonosno istresaš jastučno perje koje se kovitla na vjetru. Misliš,ponosna […]
Žarko Laušević Godina prođe, dan nikad Novosti, Beograd, 2011. Impresije Obradovala me je gorka knjiga Čovjeka od više darova. Ozarilo me je njegovo ponoćno sunce. Osmjeh od bola. Plameni studenac. Svijeća u mraku, mrak u zenitu, na spuškoj pripeci, u nutrini bića, u nigdini svijeta iz koje se iznose osunčani […]