Jasan Pogled
Uvijek se sramio zbog očeve kabanice. Krišom je skidao i sakrivao iznad potoka u grmu zove. Oblačio je mokar u povratku. Drhtao je dok su studene pijavice vijugale mršavim tijelom. I sada, u groznici, sanja davne kiše. Oblači kabanicu i kad je sunčano. Sakriven promiče bulevarima. Ne skida je ni […]
Pogubiše ubijene. Izagnaše zbijeg Pozlijediše ranjenike. Uniziše ponižene. Oni, u crnim haškim togama. Raskurcaše pravdu. Koje više nema. Koja je zajamljena. Ili sakrivena. I u vapajnim stihovima himne jednog naroda. I takvog i ovakvog. Mog. I oni u crnim togama. I oni u generalskim uniformama. I mnozina građanstva ispod okrvavljenih […]
Kad je ludi Momčilo sišao sa visokog mračnog tavana i grozničavo dunuo u frulu, pijetlovi su zavazda umukli. Još samo Galeb, njegov vanbračni sin, osluškuje slabašni pisak iz njegovog groba. I cvili bolno kao kuče, a s dušom mu se ne rastaje.
Oko mu na tavanskoj rupi. Crn je od čađi. Kad dolje škrinu vrata, žile mu zabruje. Gleda joj tjeme. Vidi joj obla koljena. Ponekad i nadošle dojke. Bljesnu mu njena bedra. Čuje vrcavi smijeh i čagrljanje šoljica. A nikako da siđe. Kako dolje? Kad je godinama mrtav. […]
Kratkovid, trapav i nesiguran, ne nosi naočare, jer voli da sluti njihova lica. Sve su mu ljepotice i sve ga gledaju. Jedna mu, konačno, prilazi. Lice joj je sasvim obično, neopisivo. Konačno. Kao štambilj. Lice smrti.
Ispred, dobrano odmakao, na bicikletu (zvanom hitlerovka) Sioran.Očigledno zdrav, reklo bi se u dobroj kondiciji, suzdržano bijesan. Neprestano gunđa i to mu oduzima snagu. Njegove mrmljajuće riječi poklopljene su škripom starog velosipeda. – Bože,kojim užadima da se popnem ka Tebi, da o Tvoju ravnodušnost razbijem tijelo i dušu… Steže ga […]
IMPRESIJA – Dobile su ovom plemenitom knjigom slavne Mimarove i Sokolovićeve zadužbine ukrasni ornament i majstorsku pozlatu od vaskrslog poštovanja i divljenja. – Andrićevski je sazdao majstor Bajac sopstvenu zadužbinu i uvrstio sebe u red kalfi obesmrćenih neimara. – Uglačana, precizno srezana i stamena kao kocka granita, ova knjiga postade […]
Kad skamuču gomile Narod ne govori Samo romori nigdina I svjetluca mrak Kad se zakrve psi i vuci Sve se umeteži Ne ostane ni v od vuka Ni očnjak od psa I onda današnjici ne znaju Šta je bolje Biti kurjak Ili pseći rep Nemaš se za šta uhvatiti Ni […]
Ispred njega još dva starca. Mora da je i on tako raskliman, rastranjan kao krpena lutka. U priči staraca propinju se smrdljivi jarčevi s oteklim kesama među nogama. U njihovim grudima klokoću i šište prezreli mjehuri smijeha. Starci često zastaju, klimaju, krivim kažiprstima šaraju umašćene revere sagovornika. Zapahnu ga […]
Niko ga nije mogao ubijediti da se nijesu sudarili vozovi. Vidio ih je u dnu vidika kako se primiču jedan drugome. Čuo je naježen pisak rasrđenih lokomotiva. Nije vidio da su se kompozicije mimoišle. Zatim nije vidio ni svog psa. Potom nije čuo ni njegov lavež. Živi u kućici pored […]