Promenada je puna svijeta, šarena i radosna. Uši su im zaglušene muzikom i smijehom. Brundaju basovi prevrele strasti. Odagnavaju je kao priviđenje. A opet, prepredena zebnja zastudi srce, narasta u skrami večeri. Ne smiju pričati o onoj koju su vidjeli. U otvorenom prozoru stare vile ‘’San’’ nagu, dugokosu, upaljenih očiju, […]

  Ostavljaš ga na Trgu od oružja sa srebrnim metkom u grudima. Gleda žudno tvoje razbrekle dojke dok lagano s uživanjem razvezuješ njegovu kesu o pojasu. Nikada ne izdržiš, a da se ne oblizneš kad ugledaš dukate. Osjeća ti miris, gleda zanosan hod, čuje odjek potpetica. Njegove riječi ne mogu […]

Savojka Kosača je nosila tovar soli na leđima, a u njedrima ikonicu zaštitnicu umotanu u lanenu maramu. Ni u sumrak nije stala, hodala je cijelu noć razgoneći strah drhtavom zapjevkom. Znala je da je duboko u ambisu ledena mračna pučina i nije se smjela okretati. Zora je stigla propetu na […]

Kad čekaš, a znaš da neće doći. Na hladnom stepeništu, s čašom vode i kockicom šećera. Kad čuješ korake, a ne vidiš dohode. Oko ti magli, u uhu daleki glasovi. Kad dogori život, a kraja nema. Tada Vladimir Kurjački ustaje, iznosi ligeštul do starog jabučara, sjeda i gleda nekog nad […]

Pokušavaš, ne ide. Niko ne vjeruje ni jedne jedine riječi. Ni o brodovima koji tonu. Ni o vozovima koji se survavaju. Ni o djeci koja kolju. Ni o psima koji govore. Ne vjeruju ti da postoje dubrovački golubovi i kotorske mačke. Ni da je more slano. Ni da niko nije […]

Nekada bijaše vinograd, u vinogradu ljudi, u ljudima radost. Ko god kaže da je tu bio vinograd ispada smiješan. Onima koji sad gledaju više liči na kamenolom. Da mi je da ga svučem s nebesa i otvorim mu umrla usta! Znam da je u ustima grozd, u grozdu priča, a […]

Zašto nosim osunčane plodove? Batrgam žurno prašnjavim puteljkom. Nikad ne stignem da se napijem vode što klokoće s izvora. Zamišljam ga kako sjedi u tami, a beonjače mu sjaje. Prilazim mu, napipavam činiju, punim je voćem bojažljivo. Nikada kuražan da pogledam veličanstvo njegovog lica. Grcam vraćajući se. Sin sam. On […]

Kad me je ostavio ispod grede nad ambisom izgaženog strahom umalo nijesam zacvilio kao kuče. Gledam u njegova mišićava leđa blještava od znoja. Kreće ka vrhu, hrabar, veliki, sjajnook. Osjećam kako isklijava strah u koljenima. Greda zamrznuta u padu, kameni zubi sve su bliži. Nad glavom krstare ptičurine. Voda iz […]

-Samo naviše – rekli su namreškani starci i smežurane babe. -Samo naviše – ponovila su musava djeca sa vjencima smokava i teglama malina. -Samo naviše – potvrđuju začečereni momci otrovani rakijom na pripeci. Ječala je mašina mučeći se. -Samo uzbrdo – ponavljam otirući hladni znoj. Budim se na mračnoj zaravni. […]

Sišla je odnekud, učinilo mi se s neba, ona je zadihana rekla – sa zvonika. Vidim rumeni val kako joj naliva gojne obraze. Podižem glavu – i zaista – jedan uglačani kameni šiljak ubada nebo. Zašto se penje i kako se penje i kojim čudom kameni šiljak visi na nebu […]