Jasan Pogled
Hljeb Ono tijesto umiješeno njihovim kvascem u utrobi im se razbrekne i oni-mirni. Siti sitani kao bijeli crvi. Kad ogladne, a sve su manje pauze između gladi, čovjekoliki-jopet. Zatiskuju se nabubrelinom. I opet se svale. I upadnu u mrtvilo kao kamen u lokvu. Glad ih probudi, pa nanovo. Hljeb ćuti […]
Hipatija Kome se čovjekoliki namerače, kome se navale na život, prođe kao Hipatija iz Aleksandrije. Ne pomaže tu ni matematika, ni astronomija, ni filozofija. Još niko nije pobijedio zanosno zlo. Oni što su zlu odoljeli, zlo su obršili. Koliko li je nesrećnih kćeri Teonovih… Ona njima-Platona i Aristotela, oni njoj-kamen […]
Filozofija Da ima pametnija posla, ne bi filozofirao. U tome je filozofija čovjekolikih. Filozof je prognanik u njihovoj veleumnoj postojbini. Niko se ne boji pameti koliko slavni pametari. Kad osjete pamet, streknu kao od smrtne ure. A najviše se hvale pameću koju su cugnuli sa majčinim mlijekom. I sve drže […]
Fenjer Šta li im sad sine i pokaže put… To što im sjaji, to što im blješti i nije svijetlo. To im je neki usijani mrak. To im je mrkalište što se blista. Čovjekoliki gaze kao da Savaota vide, a ne vide ni prst pred nosom. Ne vide ni sebe, […]
Fabrika Mile u plavim kolonama, pričaju, puše, iskašljuju. Ili tandrču bicikletima zvanim hitlerovka. Neki u krcatim autobusima koji isprduju klobuke crnog dima. Bitan mi taj žagor, volim taj miris. Mada, ništa nije mirisalo. Osim uspomene na trudbeničke plave kolone. Ponekad mi u snu jaukne fabrička sirena. I zaojka prepuna kafana […]
Učitelj Kad su sve pokupovali, kupili su i škole. I učitelje, đuture. Kud i june, tu i uže. Kupovali ukradak lupeškim paruljinama. Čovjekoliki kupili i zvanje. Pravo-pravcato zvanje. Prodali im ga škole i učitelji koje su kupili. I svi su dobro prošli. Sem znanja. Koje se ne kupuje i ne […]
Ulica Napustili svoja zborna mjesta. Više ih nema na stepeništima, po haustorima. Ne zasijavaju trotoare upljuvcima, ljuspicama, čepovima, opušcima. Čovjekoliki ne znaju da uličare kao njihovi uličarski preci. Ne kriju se pod strehama kao golubovi kad grune ljetnji dažd. Ne utrčavaju u ulaze kad zabujiči jesenja hladna kišetina. Nema ih […]
Ugled I ova se kukavna riječ hvata na udicu. Na udicu bez mamila. Pa čik, izvadi je iz ponora. A negdje je na dnu, u mulju. Priklopljena dnom dna. Ugušena pod sigom. I ako je izvučeš, biće da je mrtva. Mrtva i izobličena. Naduvena i modra. Kao svaka jadna potopljenica. […]
Ćuk To je bila pjesma… Ljepša mi od slavujeve. A nikom nijesam pričao. Ko bi se još divio kreketanju i ćurlikanju. Tajim taj zastid. A bilo je, baš je bilo… Da se ova duša varoška nauživa. Poslije su čovjekoliki pojeli pola gradskog parka. Pa su ga dotucale kisele kiše. Iskrivili […]
Ćirilica Najprije su joj zabili klince pod slova baš oni čovjekoliki koje je ispisala. Njih je žive upisala, a oni je živu sahranili. Postoji li nešto slično u životinjskim carstvu: da mladunčad sahranjuju živu materu… Ako postoji, bar nijesu unikum. Kažu-grdna im je. Kažu da im je kao sparuškana baba. […]