Jedna od ključnih riječi umjetničkog svijeta Witolda Gombrowicza jeste smijeh. Gombrowicz je genijalan i kao romanopisac i kao dramatičar i kao esejist i kao pripovjedač, a njegov je Dnevnik zasigurno najvažnija dnevnička knjiga dvadesetog stoljeća Witold Gombrowicz: “Težio sam tome da Poljak može s ponosom da kaže: pripadam drugorazrednom narodu” […]
Anatomija Fenomena
Anatol Frans [Tema: Nobelovci]
Nobelov govor Anatola Fransa Gospodine predsjedniče, dame i gospodo, Gajio sam želju da u sumrak svog života posjetim vašu lijepu zemlju, koja je rađala hrabre ljude i lijepe žene. Sa zahvalnošću primam nagradu koja kruniše moju književnu karijeru. Smatram neuporedivom čašću što sam primio ovu nagradu koju je ustanovio čovjek […]
Klod Mone – Približavanje ponoru [Slikari svijeta – Mone]
„Šta mislite o njima (lokvanjima)? Ne znam ni sam. Nemam jasnu ideju. Ne spavam više zbog njih. Noću me stalno proganja šta uopšte pokušavam da postignem. Svakog jutra ustajem slomljen, umoran. Svitanje mi daje hrabrost, ali strepnja se brzo vraća, čim krenem u atelje. Ne znam ni sam. Slikanje je […]
Džordž Stajner – Zašto razmišljanje rastužuje [Karpos – Supplementa Allographica]
Misaoni činovi su beznadežno rasipnički, individualni, ali retko originalni, neuračunljivi, ali i sputani u granicima jezika. Misao je sveprisutna – možemo na trenutak prestati da dišemo, kaže Džordž Stajner, ali ne i da mislimo. Svi misle, kako onaj ko osmišljava složene geometrijske teoreme, tako i onaj ko ne ume da […]
Apsolut i rat [Tema: Rat]
„Smrt ne štedi nikoga: ko ubija, on ide za ubijenim.”(Seneka 2010: 114) Prije nego što bismo se i upustili u teorijsku analizu fenomena rata, nikako tek formalnog pacifizma radi, smatram da je, bez odlaganja, neophodno reći: 1. Rat se ne može opravdati – a istorija kao nauka ga bezupitno evidentira […]
Student [Tema: Čehov]
Vreme u početku beše lepo, tiho. Drozdovi su pištali, i sasvim blizu u ritovima nešto je živo, žalostivo zavijalo, kao da neko duva u praznu bocu. Prolete jedna šljuka i pucanj za njom odjeknu u prolećnom vazduhu snažno i veselo. Ali kad se u šumi smrači, iznenada zaduva s istoka […]
Konrad Ferdinand Majer – Monahova svadba [Reč i misao – 112]
Da je Majerov svet bio svet zbilje i tragike najbolje svedoči Monahova svadba, koja počinje i završava se smrću. Radnja novele odvija se u Padovi trinaestog veka, za vlade svirepog tiranina Ecelina, jedine istorijske ličnosti ove sumorne priče, koja u brzom i dramatičnom tempu vodi u katastrofu. Okvirna priča je […]
Antologija humana – Iz drevne Kine [Tema: Hamvaš]
Temelj ispravnog upravljanja jeste vrlina. Čovek se brani od udaraca sudbine, ali je bespomoćan pred nesrećama koje je izazvao sopstvenim strastima. Kad neko ne porumeni zbog nehotice počinjene greške, počinio je novu grešku. Čoveka ne uništava nebo: sam sebe ubija time štoje prestupio večne zakone. Prednost: među ljudima staro, među […]
Uvod u delo Žaka Lakana [Karpos – Supplementa Allographica]
Priredio Dejan Aničić Tvrdnja da je psihoanaliza egzaktna nauka koja ima svoj zasebni i povlašćeni predmet izučavanja –nesvesno, mnogima nije ubedljiva, a ni vera u efikasnost psihoanalitičke tehnike i metodologije nije raširena. Međutim, kada je u pitanju psihoanalitička teorija, malo je onih koji sumnjaju da je ona bitno izmenila način […]
Običaji na otoku Keosu [Tema: Montenj]
Ako, kako se često kaže, filozofirati znači sumnjati, onda tim prije budaliti i nasumce govoriti, ovako kako ja činim, mora značiti sumnjati. Jer na učenicima je da se propituju i raspravljaju, a na onome s katedre da odluči. Za mojom katedrom sjedi moć Božje volje, a ona nama bez pogovora […]

