Kroz park, brzim hodom, po čvrstom dogovoru.– Pa pričekaj malo! – buniš se.– Pa rekli smo brzi hod – durim se.– Ali to je prebrzo! – opet se buniš.– Ali ja ne mogu sporije – opet se durim.– Pa uspori malo! – buniš se.– Pa kako da usporim – durim […]
Art
Ja ništa od toga nemam [Tema: Brana Petrović]
Oni imaju svoje fabrikevelike rudnike i velika delazasluge medalje hipodrome i pčeleja ništa od toga nemam Oni imaju svoje udžbenikeenciklopedije i rečnikevunovlačare komisione i stadioneja ništa od svega toga nemam Imaju oni svoje plantažesvoje robove i svoje gospodareimaju pse imaju mačkeja ništa ama baš ništa od svega toga nemam Imaju […]
Pesničke zagonetke
Kad stojim,Sunce i vreme iz mene krenu,traže ravnotežu kojaliči na pesmu, život i smrt. Kada koračam,osvanem u drugim ljudima,imam odlike Sunca i odlike vremenaiz mene sevne prolaznost,tvrdeći da je pesma. Kada ćutim,društvena stvarnost me nađei odaje moje pesmeolujama vremena. Sanda Ristić Stojanović
Odluka
Trideset godina kasnijeopet perem sudove u kupatilukao u iznajmljenom stanusa kuhinjom bez sudopere a imao je svojih prednostitaj stannameštaj iz 50tihpresvučen zelenim meblomi ukoričeni časopisi iz 30tihiste boje, samo malo bleđeceo komplet knjigau zastakljenoj vitrini lepo su se slagalia i mi smonekih danai ponekih noći osim onekada si me grlio […]
Mala moja – Bilo bi lijepo kad bismo živjeli na selu
Bilo bi lijepo kad bismo živjeli na selu.Da to bude pravo seoce, nekoliko bijelih kućasa crvenim krovovima.I raštrkano ovčije stado.Šljivik, okrečena stabla, pjetao-ratnik.Bunar, košnice, njivica ustalasane zemlje…– I šta još? – pitaš, a krofnice zamirisale.– I jedan veliki drveni krevet, sav izrezbaren, u šarama,za bračne drugove…– Onaj sa golubovima iznad […]
Bambi
Moj muž se uvek razrogači kada me ugleda kako ćaskam sa njim. Tada mu je na licu lako čitljiva poruka: – Šta li te, pobogu, privlači toj uličnoj spodobi? Ja obično stojim na ivici trotoara, veoma strpljiva, pitam gluposti i primam neverovatne odgovore i nema u meni ni mrve prezira, […]
Beskućnici XXI veka
Izlaze iz ekspresivne slike veka,U uglu svog kolebanjaGledaju zajedno sa siromaštvomPticu bogatstva kakoPreleće pirovanja ovog sveta,i različite oblike Sunca,I rečitost tame kojaSe zgušnjava uOblik jednog čovekaKoga prosi jednaUsamljena slika ljudskosti. Sanda Ristić Stojanović
Heleni
Dođu na ledinu.Otvore izvor.OtkrijuNove strane sveta,Gde će nićiNjihovi gradovi,Sa poljupcemSlobode na čelu. Đoko Stojičić
Mala moja – Sjećaš li se onog mog zrna?
– Sjećaš li se onog mog zrna?– Sećam se.– Znaš da sam ga našao.– Stvarno?– Stvarno.– A gde je bilo?– Tamo.– A gde tamo?– Tamo, među tvojim zrnima.– A šta će tvoje zrno među mojim zrnima?– Ne znam. Možda mu je bilo strašno samom, pa samo iotišlo.– Pametno neko zrno.– […]
Vazduh
Ja sam samo vazduhne mogu da držimtegove obzirane mogu da se sabijemu memljivepodrume dužnostitreba mi prostori platno za jedroi mogu da budemvetari dahdubok i snažanšto vraća u životu sve životekoje je Bogsmislio za nasdok se gušimopod teškim ćebetomtuđih mišljenjai lažne skromnosti. Aleksandra Leković