Jasan Pogled
Dok sam bio tamo Dok sam bio tamo, dok nijesmo došli ovdje, volio sam da sjednem, po danu, za sto nekog kafea, i slušam o čemu za drugim stolovima razgovaraju. Žena koja priča: zamisli on tako da kaže, a ja nikada, ali nikada ne bih bila sa njim, druga traži […]
Silvija i naša priča Silvija i naša priča. Nastavljala se iz dana u dan. Nije pričala o svom poslu. Niti sam je pitao. Jednom mi je rekla da se sve u društvu tako brzo mijenja da je kompaniji teško da se prilagođava, iznova i iznova. Moramo misliti 100 na sat […]
U bijeloj košulji, mirnim korakom, dok pod đonovima kao srča škripi smrznuti snijeg. Misli: ljubila se kao da svira flautu, potiljak joj miriše na mošus. Mraz mu siječe dah dok se sjeća dječijeg smijeha i srebrnih zvončića. Uvijek u svitanje, usne su joj vrele. A kad je počelo – gledao […]
Nema ni jedne ruke koja je utehu ušivala u ostarelo odelo. Sa njim si krenula na taj put. Sa njim ćeš i stići – tamo gde će te čekati sve što si pričala u prozebloj noći, i u ovom svetu bila kao od stakla – gde je svaki pokret lomio […]
Konji duge dlake propadaju kroz dubok snijeg. Razvijavaju oblake snježne prašine. Kad nema mećave nebo je nepojmljivo plavo. Tada je dim iz odžaka razigran. Prstima raščešljava umršenu bradu. Ispod natučene šubare pogled umrtvljen tugom. Gleda daleku dolinu, kuće rasute po njoj kao poljsko cvijeće. Vidikovac je granica. Kako li je […]
Žito preklasalo, hljeb prepečen, rakija razuzdana, a on mračan i jedak. Uvijek u gomili, navijek sam. Razbrekao od tuđih misli i sirovih lagarija. Ne zna šta će s knjigom kupusarom, pod koji kamen da je pritrpa, da joj slova isklijaju, da je ptice razgrabe. Ne može od knjige kako je […]
Kada sam počeo da šetam Kada sam počeo da šetam pomislio sam da se, eto, ponašam isto kako kad sam gledao televiziju, ili kao kad sam stajao pored prozora. A opet, gledam vrhove svojih cipela kako sijeku vazduh i uopšte ne dižem pogled, hodam ulicom i kada nazrem neku raskrsnicu […]
Kada se glista probija kroz sabijenu zemlju, s mukom praveći stazu tako što jede svoj put, zna li ona kud vode budući kanali – gore ili dole? To nikada neću saznati, jer nisam glista. Mrav sam. I ne jedem svoj put, put jede mene. Netom izrečeno već pripada prošlosti, ali […]
U zidu su njene skamenjene riječi. Stalno šapuće zidu zamišljajući njegovo lice. I posljednje joj riječi bijahu šapat njemu. Dolazi gorostasan, sa stvrdlom patnjom na licu. Sjedi među golim zidovima i osluškuje. Okamenjene riječi romore kao podzemna voda. Ništa nije čuo, sem ženinog priznanja davnog nevjerstva. I to, da ga […]
Kako je lako nešto promijeniti, nešto učiniti Kako je lako nešto promijeniti, nešto učiniti – pomislio sam, a Silvije nije bilo da joj to i kažem. Kako je lako, kao dlanom o dlan, ostaviti nešto, početi nešto drugo, zakoračiti, evo, mogu sada da zažmurim, i cap, evo, mrak, mrak, ali, […]