Jasan Pogled
Da li ptica bira gdje će, da oprostiš, da izvrši nuždu? U letu. I šta. Padne na zemlju, prozor, nečiju glavu. I kažemo da je sreća. Silvija kaže da jeste sreća. Mogla bi sreća biti onda i kada te udari automobil. Ista je vjerovatnoća i isto je neprijatno. Jer […]
Sve bi ih krvlju poškropio, samo da su izmucali ijednu poganu riječ. I sina i snaju i dožudnika u njenoj utrobi. I spečene svadbare u suknenim odijelima pod suncem na pržini. Brektao je modrog lica dok su mu iz žila isticale uzvrištale pjesme. Našli su ga pod kruškom u prisoju. […]
Rekao sam Silviji da griješi Rekao sam Silviji da griješi. Ako se previše uživiš u tu ulogu postaćeš to što misliš da si, kao, a nijesi, samo misliš da jesi. Jer jednom sam tako jednog jutra pomislio da sam pisac – pa sam razbarušio kosu, čitao sam da tako treba, […]
Skliznuo je naduven niz uglačane konjske sapi. Trlja trbuh gledajući nabijene bisage. Sjeda otpuhujući i čati razvezujući zavežljaj. Vidio ih je u konjskom oku. Onda je osjetio kako mu se zalogaj u ustima mlači.
Kada smo bili u domovini Silvija je imala dugu kosu Kada smo bili u domovini Silvija je imala dugu kosu (neko kaže nosila dugu kosu, ali meni se ne sviđa izraz nosila, kako možemo nositi kosu, nosi se beba ili naramak drva) i nije eksperimentisala i meni se ta frizura […]
Utroba se kida od straha dok mu prilaze vučje oči. Osjeća zadah čeljusti, pa zube zvijeri na grkljanu. Iz tijela klokotavo ističe život. Blagost i spokoj umiruju mu biće. Bolje da me prikolje sad, nego u snu- pomišlja dok se vuk odmiče nabrekao od njegove krvi.
Svjetla grada su me uvijek fascinirala Svjetla grada su me uvijek fascinirala tako da smo Silvija i ja, u svakom gradu gdje smo bili, tražili najviše kote – neko brdo, vidikovac, soliter, da bi gledali treperava svjetla, prozore iza kojih svijetle televizori i ljudske duše, milioni različitih svjetlosti, milioni različitih […]
Prati jedinu zvijezdu i ona se naglo gasi kao žar u vodi. Šta sa ljudima na ledenom moru, pod ugašenim nebom? Shvata da je sam na ukletom brodu, da su svi pomrli u mukama ostavljajući mu samo prazne čaure svojih strahova. Nebo se odjednom osipa milionima zvijezda koje radosno trepere. […]
Mislio sam da će odlazak nešto promijeniti Mislio sam da će odlazak nešto promijeniti. Tako je i Silvija mislila. Sada, Silvija stvarno misli da se nešto promijenilo ili se bar dobro pretvara da misli da se nešto promijenilo, dok ja, ah, ja, dobro vidim da je sve ostalo isto, da […]
Živjeli smo na obali, gledali u more svakog jutra, sa terase, uz kafu. Mrtve ribe su počele da se pojavljuju. Jednog dana je došao sa posla i rekao mi da ne može više. Rekao: moram da idem. Gledala sam ga i samo klimnula glavom. Riječi su nepotrebne. Riblje utrobe na […]