Jasan Pogled
Noć i kasno proljeće, šetam gradom, dišem, gledam ljude, neki su ozbiljni, neki dječaci se smiju. Na ulazu u zgradu, Silvija, čeka me. Ne da nešto kaže, čeka me da bi zajedno ušli u zgradu, u stan. – Silvija – rekao sam –kako ljudi vole trubu – to je […]
Najbolje pjesme nastale su za kišnih dana, najbolje priče kad se razvedri. Memoare pišem srijedom i petkom. Nedjeljom ćutim. Dok pecam čujem kako riječi klokoću, osjećam kako mi grickaju prste na nogama, mile nogavicama, kuckaju u sljepoočnicama. Ovo je mala ispovijest pisca smiješnog imena. Htio je da bude nesređen, plahovit, […]
Zašto kupuješ toliko knjiga – Zašto kupuješ toliko knjiga? – pitala me je Silvija. Šetali smo gradom, nisam razumijevao jezik, i bilo mi je, kako da kažem pomalo neprijatno, a pomalo me bilo briga, pa šta, šetamo, malo je hladno, ona nosi rukavice, ja ne. Knjige, knjige, asocijacije, slike, nož […]
Da li je neko nekad vidio pupak onom vidrastom dječaku, a najviše je volio da jurca razgolićen odajama i salonima? Rokoko perika zasjela na usijanu glavu u kojoj se roji genijalnost i Turetov sindrom. Tako je čudo nad čudima istovremeno groktalo i stvaralo božanske simfonije i sonate, beskrajno u svemu, […]
Pokušao sam da snimim jednu mačku Pokušao sam da snimim jednu mačku koja je sjedjela, u prozoru. Baš tako: u prozoru. Prozor je bio zatvoren, mačka je virila iza cvijeća. Mačka, crno-bijela, virila je iza tog cvijeća i nije bila uopšte radoznala, nije je impresioniralo moje prisustvo i diktafon koji […]
Slušaju, a ne čuju. Osluškuju samo ropac sopstvenih nutrina. Gleda njihova uštirkana lica. Čuje arlaukanje i aplauz. Tako je odvajkada. I gdje je tu muzika?
Piše: Ana Popadić Svet obeležava pola veka od objavljivanja kultnog romana argentinskog pisca Hulija Kortasara. Knjiga kroz koju se prolazi na tri načina bila je atomska bomba na literarnoj sceni Inovativna, originalna, ambiciozna, hrabra i pomalo riskantna zamisao argentinskog pisca Hulija Kortasara, kada je početkom šezdesetih godina prošlog veka pisao […]
Ako neko ne želi, očajnički ne želi da bude uticajan – Ako neko ne želi, očajnički ne želi da bude uticajan, da bude značajan, šta da se radi – rekao sam Silviji prilikom još jednog nesporazuma između nas dvoje – kao da smo se kretali šinama koje vode u istom […]
U umrljanim trapericama, uskoj košulji sa smiješnim karnerima, napomađene nježne kose, u uglu zadimljene kafane, dok trese meso njegove majke. Zaškripale su žice u sanatorijumu i od tada ne prestaje da svira. Ovjenčan je slavom. Svi su zaboravili da je kopiljan i sin kafanske pjevačice. A on se toga najradije […]
Ti si dečak, mađioničar, moj osmeh kad se stideh osmeha u davnim zadimljenim godinama. Sve umem i znam kad god dođeš iz dalekih krajeva noseći mirise mesta na kojima nisi bio – jednog trga, nekog drveta, obale mora i glas ptice koju sam sanjala. Kad ruka prekrije oči – tvoje […]