Ko uđe, teško izlazi, ako i izađe, odmah se vraća.
Ko prođe, ne može a da ne svrati.
Ko svrati, zamrsi puteve.
Grad niti živi, niti mre.
Vječno kidišu njegove divlje vode.
Religija kao područje ljudskog uma, vlasništvo kao područje ljudskih potreba, vlada kao područje upravljanja ljudima – predstavljaju uporište ljudskog ropstva.
Pravedno je izvoditi akcije koje će spriječiti kriminalne činove države, baš kao što je ispravno prekršiti saobraćajne propise da bi se spriječilo ubistvo.