Jasan Pogled
Na zelenom kvadratu, pod mlakim suncem na zamućenom nebu. Mnoštvo balona drečavih boja. Na ležaljkama otromboljenih stomaka. Dok vrište razmažena djeca i ciče raspomamljeni krivonogi psići. Maze se i ljubakaju. Ispijaju ogromne krigle, mljackaju roštilj kobasice. Podriguju u sumrak. Svaki prdež izaziva erupciju divljeg smijeha. Žene čuče u žbunju. Psići […]
Poseta Tuga zbog odvojenosti od Stvorenja koje ne zna da Volim njegov dom. Moje prostorije pokazujem I oponašam radost. Dok odlazi među svoje zidove, Gde je moja sreća, Misli da sam ostvaren. Liči na stražara Što u svitanje propušta Ženu i dete kroz rampu. Dobročinitelja tužnog, a Preobraženog lica, Jedino […]
Puteva nema gde moja noga kročila nije, tražeći veliko, nepoznato, lepo. Samo put do tebe ne umedoh naći. Korak me saplitao, srce se sa nebom posvađalo. A sad, kud god da se okrenem, vidim tu tajnu u zlatnoj seni. Put do Tebe sa hiljadu vrata i sva otvorena samo meni. […]
Kako se čuju cipele sa potpeticama Kako se čuju cipele sa potpeticama! Silviju nekada čujem kada dolazi, nekada je ne čujem. Postoje čizme koje se čuju, postoje one koje se ne čuju, nečujne, ah, shvatio sam da ima sve manje štikli u ordinacijama, čekaonicama, na sjajnim hodnicima, na sjajnim pločnicima, […]
Razorili su lastavičja gnijezda, s ushićenjem i zviždukom veselosti. Laste su se izgubile u bezdanu neba. Njihova pilad sažvakala je čeljust noći. Oni žure ili se pretvaraju da žure. Uglavnom čačkaju nos i stružu zadnjice. Mirišu na kurjake.
Asimetrija, Silvija, asimetrija Asimetrija, Silvija, asimetrija. Silvija se nasmijala – rekla mi je: izvadi sebi lijevo oko i eto ti savršene asimetrije – svi će primijetiti tu rupu. Silvija se i ovdje ponekad šali, ne kao ranije, ne kao često, ne kao tamo, ali ipak. Asimetrični buket cvijeća, asimetrični kolač, […]
Svi su gledali u vrata. Mlijeko kipi gaseći vatricu pod kotlićem. Raspremljene posteljice su hladne. Dočekala je zoru okamenjena na tronošcu. Osluškuju šćućureni na krevetu.
Boljelo je i to je bilo neizdrživo Boljelo je i to je bilo neizdrživo. Za nju, za mene. Vidio sam kako joj se vene na čelu pune krvlju, sljepoočnice kao da pulsiraju. Kada sam bio mali trpio sam, trpio, sve dok ne bih u trenutku shvatio da bol ne postoji, […]
Svake večeri pred ikonostasom izmiva lice, stopljava srce i dušu. Žuri svome domu gdje ga iščekuju osmjehnuti. Do jutra se svi griju na njegovoj vatrici i udišu krepki miris čistote.
Jednom, snimao sam u kafeteriji Jednom, snimao sam u kafeteriji. Sjedio sam za stolom do ulaza tako da je škripa vrata (koliko je bolje da škripi, nego da su nečujna, kako je nekad lijepa, nekad strašna, riječ: nečujna) dobro čula, a i razgovor, žustar, oštar, mnogo je ljudi ulazilo, izlazilo, […]