Jasan Pogled
Šta se to nas tiče, Silvija Šta se to nas tiče, Silvija? Šta se tiče nas, šta se tiče tebe – govorio sam, u praznoj sobi ispred televizora, gledajući slike nasilja, stvarnih leševa, vatre i plača. Negdje daleko od nas je sve to, govorio sam, nije bilo nikog da me […]
Nekada bijaše vinograd, u vinogradu ljudi, u ljudima radost. Ko god kaže da je tu bio vinograd ispada smiješan. Onima koji sad gledaju više liči na kamenolom. Da mi je da ga svučem s nebesa i otvorim mu umrla usta! Znam da je u ustima grozd, u grozdu priča, a […]
Kada smo živjeli tamo Kada smo živjeli tamo, prije odlaska, imali smo i TV i daljinski, kao i sada. A opet je sve bilo nekako drugačije. – Kakva strašna sprava – rekao sam Silviji – Pritiskaš dugmad i svijet se mijenja. Silvija me je poljubila u vrat i rekla: – […]
U zagaravljenim selima budi se zvijer. Mnogo je krvi pod ovim suncem, zgranutim, ugruškano. U dvorištima veš raširen umjesto zastave, vijori, i posađena voća tužno trule. Širom otvorena vrata na prazninama, što bijahu domovi nekad, štrče. Masovno iseljene duše na dalekim poljanama, iza rasvjeta, pod purpurima, prave mravinjake. Pregaženi, odlažemo […]
Zašto nosim osunčane plodove? Batrgam žurno prašnjavim puteljkom. Nikad ne stignem da se napijem vode što klokoće s izvora. Zamišljam ga kako sjedi u tami, a beonjače mu sjaje. Prilazim mu, napipavam činiju, punim je voćem bojažljivo. Nikada kuražan da pogledam veličanstvo njegovog lica. Grcam vraćajući se. Sin sam. On […]
Blag budi meni i oprosti Krv sam prosipala da uplašim jadom se hranila tražeći put ka tebi na nizbrdici se o sebe spoticala prelivala u druge oči Umjesto djece otrovne riječi rađala umjesto spokoja sumnju darivala i sve radila da ne bude po tvome tražeći put ka tebi A […]
Kad me je ostavio ispod grede nad ambisom izgaženog strahom umalo nijesam zacvilio kao kuče. Gledam u njegova mišićava leđa blještava od znoja. Kreće ka vrhu, hrabar, veliki, sjajnook. Osjećam kako isklijava strah u koljenima. Greda zamrznuta u padu, kameni zubi sve su bliži. Nad glavom krstare ptičurine. Voda iz […]
Vratiti se u neku kuću ne kucati ući slobodno kao da je tvoja Smjestiti se udobno ispred nasmijanog lica i znatiželjno slušati grmljavinu kišu koja svjetluca na oknu onda se sjetiti da je noć da je dobro što nikoga ne poznaješ lagano spustiti glavu u dlanove. Jasna Đurđić
Uđi u moj stan Kao nožem U nešto tanko Odreži vratima, Otrgni me iz jastuka Kad najtvrđe živim Negdje drugo. Toplim vrhom prsta Odluči da više ne spavam, Mirisima Napravi jedan uzan most Za let.
Nebo modro Toliko si lijepa da to nije baš normalno – rekao je. I to ne samo izdaleka, ovako kada ti se približim i zagledam ti se u oči pomislim da se mogu lako onesvijestiti. Od ljepote. Od tog modrog u […]